Fotoreporteri su na mađarskoj granici sa Srbijom koja je ograđena bodljikavom žicom snimili potresni prizor imigranata koji pokušavaju proći ispod žice. Oštre bodlje te prepreke zahvatile su kosu djevojčice koja se s nekoliko ljudi pokušavala provući kroz žičanu ogradu. Uz vrisak pun boli, kako je opisan na Daily Mailu, djevojčica je zapela. Pomogla joj je žena koja je u naručju držala bebu i za koju se pretpostavlja da joj je majka.
Imigranti Mađarsku koriste kao rutu na putu za bolji život. Iz nje velik broj svoj put nastavlja u Austriji.
U austrijskom prihvatilištu azilanata teško se živi
Traži se odjeća, obuća, hrana za bebe, Caritas svakodnevno dolazi s novom pošiljkom, ali izbjeglica u Traiskirchenu, glavnom austrijskom prihvatilištu za migrante, očito je previše. I bez kritika Amnesty Internationala i Liječnika bez granica koji čak govore o nehumanim uvjetima u kojima azilanti žive, same brojke kazuju dovoljno - objekti mogu primiti oko 1800 ljudi, a njih je dvostruko više.
'Imali smo i pet tisuća ljudi, sad ih je oko tri tisuće', kazao je koordinator pomoći Caritasa čiji kamion svakodnevno dolazi pred kompleks. Predstavio se samo kao Viktor. Najveća izbjeglička kriza od Drugog svjetskog rata u Europi, o kojoj su u četvrtak u Beču razgovarali i predstavnici Europske unije s kolegama iz zemalja zapadnog Balkana, snažno je pogodila i Austriju koja je u prvih šest mjeseci ove godine zabilježila više tražitelja azila nego u cijeloj prošloj.
Austrija je od siječnja do lipnja registrirala 28.300 tražitelja azila, a do kraja 2015. Beč očekuje čak do 80.000 zahtjeva. Najviše njih nalazi se u Traiskirchenu, gradiću od oko 18.000 stanovnika dvadesetak kilometara južno od Beča, već naviknutom na ljude koji bježe iz svojih zemalja i traže pomoć. Stari kompleks zgrada koje podsjećaju na vojarne prima od polovice prošlog stoljeća, iz raznih zemalja i zbog raznih nevolja. Sada ih je najviše iz Sirije i Afganistana, ima ih s područja bivše Jugoslavije, i iz Ukrajine, objašnjava Viktor.
Poneki sa slušalicama u ušima sjede na pločniku ispred kompleksa, većina kod Caritasa pokušava doći do nužnih potrepština. Pločnici oko kompleksa prepuni su odbačene odjeće, mnogo je smeća. Neki spavaju, a dio ih s koferima sjedi u hladu ispred kompleksa i čeka. Teško je s migrantima razgovarati jer uglavnom ne govore strane jezike, kažu, samo arapski.
Petnaestogodišnja Afganistanka, međutim, govori engleski. Ne želi se predstaviti i kaže da je do Austrije došla samo s daljim rođakom, cijela bliža obitelj ostala je u Afganistanu. Ona je zadovoljna uvjetima i kampu, i hranom i medicinskom skrbi. Mladi poput nje, kaže Viktor, žele uglavnom u Njemačku i Švedsku. Ona ne zna kamo će. 'Ići ću s drugima, kamo idu oni i ja ću'.
Udruge kritiziraju, mještani pomažu
Nedavno su i Amnesty International i Liječnici bez granica kritizirali uvjete života u kampu. AI je svoje izvješće objavio prije desetak dana i tvrdi da su sanitarije loše, zdravstvena skrb nije dovoljna, da ljudi spavaju na otvorenom i da su ukupni uvjeti 'nehumani'. Slične primjedbe daju i Liječnici bez granica, koji kažu da su ljudi nedovoljno informirani o mogućnostima medicinske skrbi, briga za djecu i mlade je nedovoljna, a neke su se trudnice porodile na otvorenom.
I dok organizacije za zaštitu ljudskih prava imaju prigovore na uvjete u kojima žive azilanti, prigovori stanovnika Traiskirchena uglavnom se odnose na smeće koje oni ostavljaju za sobom. 'Ja osobno nemam nikakvih problema s njima. Jedino što za sobom ostavljaju smeće', rekao je Robert, mladić u dvadesetim godinama koji radi na benzinskoj postaji. Kaže da tako misle i njegovi prijatelji.
Neki lokalni mediji pišu da u kampu ima i droge i nasilja, ali takve je podatke teško provjeriti. Ljudima koji sjede na nogostupima ispred ograde izbjegličkog kompleksa u vrećicama pomoć donose i mještani Traiskirchena. Ljudi iz Caritasa kažu da pojedinci dolaze stalno, tridesetak njih s automobilima svaki dan stigne pred prihvatilište. 'Treba li netko hranu za bebe?', upitala je na njemačkom jedna žena četrdesetih godina, oko koje se ubrzo okupilo više izbjeglica. Očito su je, bez obzira na oskudno znanje jezika, ljudi razumjeli. (I.D. / Hina)
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook