Gospodine Cvrtila, sin vođe Gadafija zaprijetio je kako će se boriti do posljednjeg metka, usporedivši taj scenarij s nekadašnjom situacijom u Jugoslaviji. Nešto slično govorio je i Sadam Husein zar ne?
'Sadam Hussein je govorio o posljednjem metku također. Međutim treba uzeti u obzir ono što je rekao Saif Al Islam, da je to zapravo točno. Dakle ako se nemiri i sve ovo nastavi, a kao što vidimo vrlo je visoka razina nasilja u tim nemirima, jako puno je poginulih i dijelovi zemlje su pod kontrolom prosvjednika, sve to skupa zasigurno će utjecati na ekonomsku situaciju u zemlji, a nepredvidive su i političke posljedice', istaknuo je Cvrtila.
Moamer Gadafi osim što je najdugotrajniji arapski lider, poznat je i kao ekscentrik. Čuvaju ga žene, na putovanja vodi deve, suvlasnik je najmoćnije talijanske banke koja je opet vlasnik Zagrebačke banke, a ima i 7 posto dionica slavnog kluba Juventus. Kakve su procjene, hoće li Gadafi pasti?
'S obzirom na njegovu 42-godišnju vladavinu, s obzirom da je izgradio jedan specifičan sustav koji je nepoznat u tom dijelu svijeta, dakle neka kombinacija socijalizma, narodne vlasti, revolucije i svega ostaloga, ta vlast se činila dosta čvrstom, sve do nedavno, odnosno prije nekoliko dana, kada je počelo pucati po svim šavovima. Sada se postavlja pitanje da li oni instrumenti koje on izgrađivao svih ovih godina, od narodne vlasti pa sve do sigurnosnog sektora (vojske, policije i tajnih službi), da li su oni na razini da mogu spriječiti raspad tog režima, odnosno njegov silazak s vlasti. Ovi posljednji događaji su vrlo zabrinjavajući za njegov režim i njegov ostanak na vlasti.'
>> Gadafijev sin zaprijetio: 'Bit će gore nego u Jugoslaviji'
O Libiji ovisi i europska sigurnost, posebno se to odnosi na Italiju. Vidimo da je barel već skočio na 105 dolara, rekord u posljednje dvije i pol godine.
'Definitivno, Libija je jako vezana, nakon što se otvorila, za Europsku uniju, a nakon toga za neke europske države, a tu prije svega treba spomenuti Italiju. Libija je jako puno investirala u Italiju, koja je 2008. godine potpisala jedan povijesni sporazum, kojim daje pet milijardi eura Libiji za sve ono što su Talijani tamo učinili tijekom okupacije s početka 20. stoljeća i tijekom Drugog svjetskog rata. Dakle, potpisali su različite ekonomske sporazume, kojima se Libija vezala uz samu Europu, odnosno prije svega Italiju. Što se tiče nafte, Libija je veliki opskrbljivač nafte i plina Europskoj uniji, Libija je zemlja koja u svojem posjedu ima četiri posto svjetskih rezervi nafte, što definitivno onda mora utjecati i na ovaj najnoviji skok cijena nafte.'
Vlast uzvraća jakom represijom. Zašto se zasad ne dopušta slijetanje svim zrakoplovima za evakuaciju stranih državljana. To se dosada nije dogodilo.
'Pa to je jedna nova dimenzija u ovakvim tipovima nemira, prosvjeda, odnosno destabilizacije režima. Sve druge države su to dopustile i bile su na neki način vrlo susretljive u tom smislu. Ovo sad je situacija dosta specifična. Gledajte, Libija je dosta zatvorena i ta se država tek posljednjih godina otvara. Meni se zapravo čini da bi u jednom trenutku ti radnici mogli postati neka vrsta štita ili zaštite, ukoliko bi se dogodila neka vrsta vanjskog pritiska, odnosno vanjske intervencije. Drugi razlog zašto je tome tako je zapravo raspad sustava. zadnje informacije govore o tome da veći dio službenika u različitim ministarstvima uopće nije došao na posao. Neki veleposlanici su počeli davati ostavke, ministar pravosuđa je navodno dao ostavku, zapovjednik oružanih snaga je navodno u kućnom pritvoru. Dakle, sve to govori da su nastale ozbiljne pukotine u režimu i teško je sada reći kome bi se to mogli obratiti i tko je bio onaj koji može osigurati nešto takvo, odnosno otvaranje zračnog prostora u Benghaziju, odnosno koji može osigurati evakuaciju da bide potpuno sigurna i da svi građani drugih država mirno napuste samu zemlju.'