Istraživanjem čiji su rezultati objavljeni u časopisu New England Journal of Medicine također je utvrđeno da omogućavanje obiteljima da prate pokušaje oživljavanja ne povećava stres za zdravstvene radnike ili utječe na izglede za preživljavanje žrtve te ne rezultira s više tužbi.
'Prisutnost obitelji pokušajima oživljavanja povezana je s pozitivnim rezultatima psiholoških varijabli i ne ugrožava medicinske napore', napisao je tim znanstvenika predvođen Patriciom Jabre iz bolnice Avicenne u Bobignyiju.
Oživljavanje je u najvećem broju slučajeva neuspješno i pobornici ideje da se članovima obitelji omogući da svjedoče tim naporima pomaže da shvate kako je učinjeno sve što se moglo te da se lakše suoče sa stvarnošću gubitka i oproste od člana obitelji.
Francusko istraživanje obuhvatilo je 570 slučajeva u kojima je 15 timova hitne medicinske pomoći sudjelovalo u oživljavanju. Članovima obitelji bila je ponuđena mogućnost da nazoče pružanju prve pomoći.
Znanstvenici su 90 dana nakon pokušaja oživljavanja anketirali članove obitelji i utvrdili da je učestalost PTSP-ija među osobama koje nisu pratile pokušaje oživljavanja bila 60 posto viša nego među članovima obitelji koji su tomu svjedočili.
Dok je 12 posto osoba koje nisu svjedočile kazalo kako bi radije da jesu, tek tri posto onih koji su bili prisutni pokušajima oživljavanja kazali su kako bi radije da nisu. (Hina)
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook