Do pada ROSAT-a na Zemlju dolazi oko mjesec dana nakon što je klimatski satelit NASA-e, nazvan UARS, pao u Pacifik krajem rujna.
ROSAT je 2,4 tone težak svemirski rendgenski opservatorij, a trebao bi se raspasti kod ulaska u atmosferu, no neki veliki dijelovi vjerojatno će izdržati visoke temperature koje se pritom razvijaju te izbjeći izgaranje.
Prema njemačkim svemirskim dužnosnicima 30-ak velikih staklenih i keramičkih krhotina mogli bi preživjeti putovanje kroz atmosferu i stići do površine Zemlje.
Izgledi da neki komad ROSAT-a pogodi nekog na Zemlji su 1:2000, što je nešto veći rizik od 1:3200 koliko je vrijedilo za krhotine UARS-a. Njemački svemirski dužnosnici aktivno prate ROSAT, no neće moći precizno reći kada će i gdje pasti sve do dva sata prije njegova ulaska u atmosferu.
Slično kao i u slučaju satelita UARS nagađa se da će ROSAT pasti između 53. paralele sjeverno i južno, što znači da može pasti na širokom prostoru - od Kanade do Južne Amerike.