Pokupili su stvari i s uplakanom djecom u rukama, spas potražili na parkingu obližnjih hotela. Ekipa Telegrafa, koja se u tim trenucima zatekla u blizini, nije dva puta razmišljala. Kako kažu, pokisnuli su zajedno s migrantima. 'Željela sam da barem tako podijelim njihovu muku', napisala je njihova novinarka.
ZAR ZAISTA NIKOG NIJE BRIGA? 'Odnosili su se prema nama kao da smo smeće'
'Kada je kiša počela padati migranti su užurbano napuštali park, klupe su bile prazne. Djeca su plakala u naručjima majki, a njihovi očevi su se trudili da nađu sklonište prije velikog pljuska. Jedan otac panično prebacuje kćer iz ruke u ruku, skriva joj glavu laktovima, očajan što je ne može sakriti od gnjeva koji dolazi sa neba. Kakva slika, živote!', piše Telegraf čija je ekipa, s namjerom da javnosti pokaže pravu sliku s mjesta događaja, neko vrijeme provela s migrantima na kišnim ulicama Beograda.
Dok su se jedni od kiše skrivali na obližnjem parkingu hotela, drugi su zaklon prinašli ispod drveta i autobusnih stanica.
'Mi smo ovdje, neki su otišli preko ulice, tražeći bolje sklonište. Ovdje se krijemo, jer kiša pada gotovo svaki dan, imamo deke, pa nam nije hladno, a i navikli smo već', kazao je jedan od azilanata.
Kažu da se kiše ne boje, kako znaju da će ponovno izaći sunce i da će sve biti u redu. Pokupit će svoje stvari i nastaviti svoj put, put ka boljem životu.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook