S izuzetkom Muslimanskog bratstva, nijedna druga politička stranka nije najavila prosvjed u ponedjeljak, na godišnjicu početka revolucije. Policija je pojačala sigurnosne mjere u Kairu, a napose u središtu grada oko Tahrira, trga koji je bio središte prosvjeda 2011.
Dana 25. siječnja 2011. počele su masovne demonstracije kojima je narod zahtijevao odlazak predsjednika Hosnija Mubaraka s vlasti, što je on i učinio pod pritiskom 11. veljače. Prosvjedi po uzoru na takozvano Arapsko proljeće koje je počelo nešto ranije u Tunisu, pobudili su velike nade naroda gladnoga kruha, pravde i dostojanstva.
Danas su nade prosvjednika ugašene, a zahtjevi neispunjeni. Oduševljenje je ustupilo pred razočaranjem nakon pet burnih godina.
Hossam Bahgat, istraživački novinar, koji je nedavno bio priveden od strane Egipatske obavještajne službe jer je navodno 'emitirao lažnu vijest koja šteti nacionalnim interesima', kaže kako je represija državnog aparata prema oporbi i neistomišljenicima ' bez sumnje gora nego ikad'.
'Razina represije od strane države gora je nego u vrijeme Mubaraka, a oni stariji kažu i da je lošije nego u najgorim vremenima 50-tih i 60-tih godina za Gamal Abdel Nassera', kazao je Bahgat za Guardian.
Svećenici moraju govoriti vjernicima da je grijeh demonstrirati protiv vlade, a kafići, kulturne ustanove i izdavači redovito su provjeravani od strane obavještajnih službi.
Početkom 2012. parlamentarni izbori donijeli su pobjedu Muslimanskog bratstva, a jedan od njihovih čelnika, Mohamed Mursi, iste je godine izabran na prvim demokratskim predsjedničkim izborima.
Sisijev obračun s islamistima, laicima, ljevicom
Godinu dana poslije, tadašnji zapovjednik egipatske vojske, a danas predsjednik Abdel Fatah al-Sisi svrgnuo je Mursija, opravdavajući svoju odluku masovnim manifestacijama prosvjednika koji su tražili njegov odlazak s vlasti. U ljeto 2013. počeo je bepoštedni obračun s islamističkom oporbom, a proširio se zatim i na laičke pokrete i ljevicu.
Karim Bitar, znanstvenik s Instituta za međunarodne odnose u Parizu, ističe da je "danas jasno kako je pobijedila kontrarevolucija i da su izbrisane sve nade".
"Revolucija je ukradena, revolucija je pokopana", a nove su vlasti uspjele podjarmiti sve: pravosuđe, medije, parlament.
Najmanje je 1400 islamističkih prosvjednika ubijeno u silovitom gušenju javnih okupljanja.
Laička oporba i ljevica, poput Pokreta 6. travnja, danas je zabranjena, a neki su njegovi vođe u zatvoru.
Vlast "želi prisvojiti javni prostor", ističe Mohamed Hašem iz nakladničke kuće Merit u koju je policija nahrupila prošli mjesec prije nego je svečano predstavljena knjiga o korupciji.
Gamal Eid, direktor Arapske mreže za ljudska prava sa sjedištem u Kairu ističe da je stanje ljudskih prava danas "gore nego u Mubarakovo doba ili za vladavine Muslimanskog bratstva".
Uzdrman turizam, stup egipatskog gospodarstva
"Egipćani gledaju kako se zemlja vraća u stanje policijske države", ističe Said Boumeduha iz Amnesty International.
Umorni od godina nestabilnosti nakon pobune, Egipćani su isprva podržali Sisija ne nalazeći mu alternative. Danas su "bijesni. Gospodarsko i socijalno stanje pogoršava se iz dana u dan", tvrdi Hazem Hosni, profesor političkih znanosti u Kairu.
Turistički sektor, jedan od stupova egipatske ekonomije, uzdrman je političkom nestabilnošću i napadima dižhadista od početka 2012. Rušenje ruskog zrakoplova iznad Sinaja u kojem su poginuli turisti, za što je odgovorna džihadistička skupina, takozvana Islamska država, nanio je nov težak udar turizmu krajem 2015. godine. Pritom treba istaknuti da su ipak prvenstvene žrtve džihadista pripadnici sigurnosnih snaga, kojih su stotine ubijene.
U tmurnoj slici početka 2016. Egipćani su gotovo zaboravili Mubaraka koji je gotovo 30 godina autoritarno vladao zemljom. Danas 87-godišnji bivši moćni čovjek Egipta živi u vojnoj bolnici u Kairu i još mu se sudi za gušenje prosvjeda 2011. godine. (Hina/N.C.)