Sitni organizmi skriveni u asteroidnom krhotinama mogli bi preživjeti putovanje svemirskim prostranstvima između planeta, pokazuje nova studija američkog Sveučilišta Johns Hopkins. To istraživanje pokazuje da određeni mikrobi mogu podnijeti ekstremne tlakove i nepovoljne uvjete, koji se primjerice očekuju pri izbačaju s Marsa nakon udara asteroida te tako i putovati svemirom.
Studija, koja je objavljena u časopisu PNAS Nexus, sugerira da mikroorganizmi izdržavaju puno ekstremnije uvjete nego što se dosad smatralo, postavljajući nova pitanja o podrijetlu života te pravilima i mjerama koje sprječavaju kontaminaciju drugih planeta Zemljinim organizmima i obrnuto.
Potpuna promjena razmišljanja o projeklu života
"Izvanzemaljski život bi zapravo mogao preživjeti izbačaj s jednog planeta i premještanje na drugi. To je doista velika stvar koja mijenja način na koji razmišljate o pitanju kako život počinje i kako je život počeo na Zemlji," rekao je K.T. Ramesh, jedan od autora istraživanja i inženjer koji proučava ponašanje materijala u ekstremnim uvjetima, u objavi na stranicama Sveučilišta Johns Hopkins.
Udari asteroida prekrivaju površine većine planeta i drugih tijela Sunčevog sustava, pri čemu je Mars među najpogođenijim planetima. Asteroidni udari mogu izbaciti materijal u svemir, a marsovski meteoriti pronađeni su i na Zemlji. Ipak, znanstvenici se već dugo pitaju može li život preživjeti takve nasilne izbačaje, što je koncept poznat kao hipoteza litopanspermije.
Prethodni znanstveni eksperimenti nisu dali jasne rezultate, često testirajući organizme uobičajene na Zemlji, a ne one prilagođene ekstremnim uvjetima drugih planeta. Kako bi to ispitali u novoj studiji, znanstvenici su odabrali Deinococcus radiodurans, bakteriju iz visokih pustinja Čilea, poznatu po preživljavanju zračenja, suhoće i ekstremne hladnoće. "Još ne znamo postoji li život na Marsu, ali ako postoji, vjerojatno ima slične sposobnosti," rekao je Ramesh.
"Neuništiva" bakterija
Eksperiment je simulirao tlak iz udara asteroida i izbačaja s Marsa, na način da je bakterija stavljena između metalnih ploča, a zatim su ih pogodili projektilom brzinom do 480 kilometara na sat, stvarajući tlak od 1 do 3 gigapaskala, što je više nego deset puta veći tlak od onog na dnu Marijanske brazde u Tihom oceanu. Nakon toga, znanstvenici su ispitali preživjele bakterije radi genetskih i staničnih oštećenja.
Rezultati su bili zapanjujući. Gotovo sve bakterije preživjele su tlak od 1,4 gigapaskala, a 60 posto je preživjelo 2,4 gigapaskala. "Očekivali smo da će biti mrtve već pri prvom tlaku," rekla je glavna autorica studije Lily Zhao, studentica diplomskog studija na Sveučilištu Johns Hopkins.
„Počeli smo ih izlagati sve većim udarcima. Pokušavali smo ih uništiti, ali bilo je izuzetno teško”, pojasnila je. Zapanjujuće, u nekim slučajevima čelična konstrukcija se raspala prije bakterija.
Takvi rezultati upućuju na to da život može putovati između planeta, s velikim posljedicama za zaštitu Zemlje i drugih planeta od kontaminacije te svemirske misije. "Možda ćemo morati biti vrlo oprezni oko toga koje planete posjećujemo," rekao je Ramesh.
Buduća istraživanja ispitat će učinke ponovnih udara asteroida i druge organizme, uključujući gljivice, kako bi se procijenila njihova izdržljivost u tako ekstremnim uvjetima.