Svako je sedmo dijete pothranjeno jer roditeljske plaće naprosto ne mogu podnijeti troškove života koji su skočili u nebo.
Inače izlječive i u Venezueli gotovo iskorijenjene bolesti poput ospica i difterije sada ubijaju djecu diljem te napaćene latinoameričke zemlje. Očajne majke prodaju tijela svojih kćeri kako bi mogle kupiti hranu, a neki roditelji djecu ostavljaju na ulici da se brinu sama sa sebe, piše Daily Mail.
„Venezuela je nekoć bila jedna od najbogatijih zemalja Latinske Amerike. Stanovnici drugih država dolazili su u Caracas jer smo nudili najbolju zdravstvenu njegu u regiji, a sada pacijente ne možemo ni nahraniti“, priča doktor Huniades Urbina, ravnatelj dječje bolnice u glavnom gradu Venezuele.
Bolnica bez rendgena i CT-a
Danas bolnica nema rendgen ni CT uređaj, zatvoreno je devet od 12 operacijskih dvorana, a u funkciji je samo 90 od 400 bolničkih kreveta. Bolnica si ne može priuštiti lijekove, tako da pacijenzi umiru ako ih sami ne nabave.
Venezuela je imala nacionalni program cijepljenja protiv čestih dječjih bolesti kao što su difterija, ospice i rotavirus, no nakon što su vlasti poručile kako si više ne mogu priuštiti cjepiva, nastala je epidemija.
Iako socijalistički režim ne otkriva koliko je djece poginulo prošle godine, podaci iz 2017. godine pokazuju da se stopa smrtnosti u posljednjih deset godina gotovo udvostručila.
Sirotište „Casa de Ana“ pruža dom za 27-ero djece u dobi između 3 i 17 godina koja bi inače završila na ulici.
„Ekstremno siromaštvo glavni je razlog zbog kojeg su djeca ovdje. Neka su seksualno zlostavljana, neka prodavana za novac, a sva su napuštena. Njihovi si roditelji nisu mogli priuštiti da ih zadrže“, kaže volonterka Carolina Santander.
Sirotište ostaje bez hrane
Među štićenicima doma je i 11-godišnja Angelica, koja je sa svoje petero braće i sestara spašena iz sirotinjske četvrti u predgrađu Carasa. Pronađeni su gladni, prljavi i bolesni nakon što su ih roditelji napustili.
Angelicin želudac napali su paraziti, prsti su joj bili prekriveni bradavicama, a sva su djeca imala uši. Iako je proživjela pakao, Angelica ne skida osmijeh s lica
„Kad narastem, želim biti liječnica i pomagati ljudima“, priča djevojčica.
Država ni na koji način ne pomaže sirotište koje se u potpunosti oslanja na rad volontera i donacije. Uskoro bi tako mogli ostati bez plina za kuhanje, a njihove zalihe hrane gotovo su ispražnjene.