U srcu Bangladeša, skriveno iza slojeva patnje, zaborava i ljudske nepravde, leži selo Daulatdia – mjesto koje više podsjeća na noćnu moru nego na ljudsko naselje.
Na površini, riječ je o selu uz rijeku Padmu, glavnu pritoku svetog Gangesa. No iza niza baraka od valovitog lima i blatnih staza krije se jedan od najvećih bordela na svijetu – i jedan od najmračnijih primjera institucionalizirane eksploatacije žena i djece.
Djevojčice kao roba
U Daulatdiji svakodnevno više od 1500 žena i djevojčica zadovoljava potrebe čak 3000 muškaraca. Cijena? Dvije funte – za tijelo, dostojanstvo i dušu.
Mnoge od tih djevojčica nisu ni dosegle punoljetnost. Neke su prodane od vlastitih obitelji, druge otete ili prevarene – često od muškaraca u koje su imale povjerenje, piše Daily Mail.
Već s deset godina počinje njihova "priprema", a s četrnaest – zakonskom dobi za pristanak u Bangladešu – postaju dio sustava koji ih zarobljava na neodređeno.
Kad jednom kroče u ovo selo, djevojke ne izlaze. Dužne su, ženama koje ih vode, plaćati iznose od 200 do 300 dolara – suma koju otplaćuju godinama kroz seksualni rad. Dotad, njihova sudbina nije njihova.
Dnevna rutina – životna trauma
"Volim se igrati. Samo želim drugo mjesto, negdje vani gdje možemo živjeti", rekla je kroz suze djevojčica zarobljena u Daulatdiji.
A muškarac, hladno, gotovo s ponosom, dodaje: "Koje god djevojke mi se svide – uzmem ih. Ne osjećam krivnju. Svi se žele zabaviti."
Većina klijenata su vozači kamiona, privučeni blizinom željezničke stanice i trajektnog pristaništa.
Neki od njih otvoreno priznaju kako njihove žene ne znaju što rade – i da bi ih ubile kad bi znale. Drugi, uz cinične osmijehe, govore o "ponudi" od 10 do 40 godina starosti, uz cijene od 60 centi do 10 eura.
Umjesto škole – pakao
Za djecu koja ondje žive – njih između 500 i 1.000 – djetinjstvo ne postoji. Mnogi od njih dijele sobu s majkama koje pred njima primaju mušterije.
Jedna majka iskreno govori: "Moramo preživjeti, nahraniti ih, zaraditi za školovanje i hranu. Kako drugačije?"
Djevojčica je u intervjuu za Guardian 2016. godine rekla: "Ovdje ima loših ljudi. Diraju te i mama se onda naljuti." Druga žena, prodana sa samo osam godina nakon što joj je strankinja ponudila dvije čokolade, govori: "Samo mi je rekla da uđemo na glavni ulaz. Onda je ona otišla. Nisam imala izbora, prijetili su mi."
Danas je ta ista žena otplatila dug, radi samostalno i novac šalje svojoj djeci izvan bordela.
Ipak, san o slobodi ne jenjava: "Kad bih srela ženu koja me prodala, ne bih joj ništa rekla. Samo bih je zamolila da me vrati pred školu. Naći ću sama put kući."
Smrt i zaborav
Visoka smrtnost i broj samoubojstava stvorili su potrebu za privatnim grobljima unutar Daulatdie i drugog bordela, Kandapara. Jedna od starijih prostitutki, s 50 godina iskustva, prisjeća se trenutka kad je mrtvorođeno dijete susjede morala zakopati uz pomoć trojice ovisnika: "Samo su oni bili voljni dotaknuti tijelo. Morala sam ih moliti."
Tijelo je prekriveno bambusom kako bi se spriječilo da ga psi i lisice raskomadaju. Nekad su tijela bacali u rijeku – lokalna sela nisu dopuštala pokop.
Apeli koji odjekuju
Prošlog mjeseca Amnesty International izdao je snažnu poruku: "Ženama Daulatdije: više nećemo šutjeti." U apelu pozivaju na zatvaranje sela i zamjenu istog pravim domovima i radnim mjestima za žene.
Organizacije civilnog društva desetljećima pokušavaju poboljšati uvjete, no sustav je duboko ukorijenjen. Studija SEHD-a iz 2018. pokazala je kako je 80 % prostitutki u Daulatdiji ondje završilo prijevarom ili prisilom. Većina njih i dalje plaća dnevni najam madamama i stanodavcima.
Posljednje pitanje: Ima li izlaza?
Jedna majka, zabrinuta za svoju jedanaestogodišnju kćer, rekla je za BBC: "Što prije odem, to bolje. Koliko još vremena prije nego što uzmu i nju?"
Selo Daulatdia, koje postoji više od jednog stoljeća, i dalje funkcionira kao paralelni svijet u kojem pravila prestaju vrijediti, a ljudska prava postaju samo prazna fraza.
Daulatdia posluje više od stotinu godina. Osnovana je tijekom britanske kolonijalne vladavine, a na trenutačnu lokaciju u blizini trajektne luke preselila se 1988. nakon požara na starom mjestu.
Galerija