Cvrtila je komentirao, čini se, skori pad Gadafijevog režima u Libiji te regionalne i globalne posljedice odlaska Moamera Gadafija s vlasti.
Profesore, je li ovo konačno Gadafijev kraj?
Čini se da jest. I prije je bilo analizirano da da kada se snage pobunjenika približe Tripoliju, da će Tripoli biti zadnja točka gdje će biti pad režima pukovnika Gadafija. Oni su sada ušli u Tripoli, naravno nisu ga još uvijek našli, još nije pao režim, ali to je očito gotovo, bez obzira što će borbe trajati još neko vrijeme.
Po čemu će svijet pamtiti Gadafija?
On je bio vođa koji se zadržao na vlasti 42 godine, vladao je zemljom koja ima vrlo složeno društvo, gdje još uvijek vrijede neki plemenski običaji i odnosi. Dakle, nije lako vladati takvom državom, on je vladao čvrstom rukom, na dikatatorski način, kao autorarni režim, razvio je vrlo jak sigurnosni aparat koji je čuvao njegovu vlast i sve što je postigao kroz svoju revoluciju. U međunarodnim odnosima je vrlo često izazivao kontroverze, njegovi ekscentrični ispadi kao što su putovanja s devama i šatorima, po tome će sasvim sigurno biti zapamćen u povijesti.
Koliko će trebati vremena da se uspostavi demokratski režim?
To je vrlo teško. Ne treba imati velike zablude da će tamo brzo doći do demokracije. Mi smo vidjeli da već šest mjeseci nakon revolucija u drugim susjednim državama još uvijek ne možemo govoriti o nekim obilježjima demokratičnosti tih režima. To će posebno biti teško izvesti u Libiji, ja se više bojim da bi moglo doći do određenog kaosa i nestabilnosti u Libiji pri uspostavi vlasti, jer će zasigurno neki krugovi tražiti svojke zasluge, odnosno realizaciju svojih zasluga u ovom dijelu svojih akcija protiv režima, tako da će tu doći do frakcijskih unutarnjih borbi i bez obzira na međunarodni pritisak i želje međunarodne zajednice da se što prije uspostavi vlast koja bi mogla vladati Libijom i stvoriti stabilnu Libiju, mislim da ćemo na to morati još dosta pričekati.
Kako će događaji u Libiji utjecati na okruženje? Postoji li opasnost od širenja nemira, nekog potencijalnog novog žarišta?
Libija je u tom smislu bila među prvim državama koje su pokrenule revoluciju, odnosno gdje su građani pokrenuli protest protiv režima. Tunis je susjedna država gdje je to dovršeno, dakle predsjednik se više ne može vratiti u državu, Egipat isto tako, on sudi svojem predsjedniku. U Alžiru su bili neki nemiri, međutim oni su zaustavljeni, tako da sama Libija neće značajno utjecati na svoje okruženje, zato što svaka država ima svoju unutarnju, specifičnu situaciju. Ali, da bi moglo u još nekim arapskim zemljama doći do nemira u bliskoj budućnosti, možemo biti uvjereni da će to biti tako.
Kako će najnoviji događaji utjecati na svjetsko gospodarstvo?
Libija je jedna od najvećih izvoznica nafte, a prije svega je bila vezana za Europu. Evo i danas, kada su pobunjenici ušli u Tripoli, cijena nafte je pala na svjetskim tržištima, što je na neki način posljedica očekivanja konačnog pada režima, odnosno razrješenja situacije. Eto, sada smo blizu tom razrješenju i odmah je svjetsko tržište reagiralo. Stabilizacija u Libiji je izuzetno važna za međunarodnu zajednicu, važna je za Europu, i mislim da će to biti prioritet i Vijeći sigurnosti, i NATO-a i svih onih koji su sudjelovali u podršci pobunjenicima, da se što prije Libija stabilizira, odnosno da što prije rezim počne djelovati na način da, prije svega, ispunjava potrebe svojih vlastitih građana, u smislu redovite opskrbe, medicinske njege i svega ostalog, a onda da ispunjava svoje međunardne obaveze.