Rat na Korejskom poluotoku započeo je sjevernokorejski vođa Kim Il Sung u lipnju 1950. Njegove su snage upale u Južnu Koreju i vrlo brzo pregazile svoje južne susjede, uz pomoć Kine i Sovjetskog saveza. Sung je bio nadomak ujedinjenja Korejskog poluotoka, no tad su se u rat uplele Sjedinjene Američke Države, pod krinkom djelovanja u ime Ujedinjenih naroda.
Ulaskom SAD-a u rat sjevernokorejske snage brzo su potisnute iza 38. paralele te je bilo izgledno ujedinjenje Korejskog poluotoka pod Južnom Korejom, no u rat se uplela masivna kineska vojska, odnosno njihovi "dobrovoljci", koji su potisnuli američke i južnokorejske snage nazad na 38. paralelu. Otad su zaraćene strane zapele u pat-poziciji, koja se održala i do dan-danas, naravno periodički s većom i manjom razinom tenzija. Primirje je potpisano 1953. godine i otad je na više-manje klimavim nogama.
Ono što se manje pamti jest američka kampanja bombardiranja Sjeverne Koreje tijekom tog sukoba. "Bilo koji Amerikanac sjeća se ili zna (...) da smo tri godine bombardirali Sjever, bez gotovo ikakve brige prema civilnim žrtvama", ističe Bruce Cummings, američki povjesničar, piše portal Scout.
Možda najefektivniji opis tog bombardiranja dao je američki državni tajnik Dean Rusk, rekavši kako su SAD bombardirale "sve što se kretalo u Sjevernoj Koreji, svaku ciglu koja nije ležala na tlu". Bivši američki general ratnog zrakoplovstva Curtis LeMay procijenio je da su američke zračne snage u toj kampanju ubile oko 20 posto sjevernokorejske populacije.
Nadalje, nadasve zanimljiv i šokantan podatak jest i taj da je SAD bacio čak 635.000 tona bombi na Sjevernu Koreju, uključujući i 32.557 tona napalma, prema podacima Toma O'Conora iz Newsweeka, koji je pobrojao i zbrojio sve relevantne podatke o bombardiranju Sjeverne Koreje tijekom Korejskog rata.
Taj podatak još je šokantantniji kad se uzme u obzir da je SAD tijekom čitavog Drugog svjetskog rata na Pacifiku bacio 503.000 tona bombi, i to na područje koje je nesagledivo površinom veće od Sjeverne Koreje.
"Američko ratno zrakoplovstvo procijenilo je da je razina uništenja u Sjevernoj Koreji bila proporcionalno veća od one u Japanu u Drugom svjetskom ratu, gdje su SAD sravnile 64 grada sa zemljom te atomskim bombama uništile Hirošimu i Nagasaki", ističe povjesničak Charles K. Armstrong.
Nedostatak industrijalizacije u Sjevernoj Koreji američkom ratnom zrakoplovstvu nije dao puno primamljivih meta za strateško bombardiranje pa su do jeseni 1952. ostali doslovce bez ciljeva za gađanje na tlu. Otad su američki bombarderi okrenuli svoje ciljnike prema hidroelektranama i dvadesetak brana u Sjevernoj Koreji koje su kontrolirale 75 posto voda u toj zemlji i koje su bile potrebne za navodnjavanje i proizvodnju riže.
Američko ratno zrakoplovstvo u svibnju 1953. godine uništilo je pet od tih dvadeset brana, što je dovelo do masivnih poplava te ostavilo milijune ljudi u Sjevernoj Koreji na rubu gladi. Samo činjenica da su masivne zalihe hrane stizale iz Kine i SSSR-a nisu dovele do masovnih umiranja od gladi. Ne treba posebno isticati da je uništenje hidroelektrana dovelo do široke nestašice opskrbe električnom energijom.
"Niti jedna druga zračna akcija nije toliko snažno pogodila komuniste, kao što je to bilo jednostavno uništenje dvije brane za navodnjavanje, jer je ta operacija, previše strašna da bi se provela u cijelosti, naslutila uništenje najvažnijeg segmenta sjevernokorejske poljoprivredne ekonomije", stoji u službenim povijesnim dokumentima Američkog ratnog zrakoplovstva.
Unatoč svemu tome, Sjeverna je Koreja ratnu štetu popravila brže od Južne Koreje, koja je bila kudikamo manje oštećena tijekom rata.
Do dan-danas ostao je utjecaj tog bombardiranja na stanovništvo Sjeverne Koreje, u čemu uvelike pomaže i propagandni aparat dinastije Kim, koji se brine za to da se mržnja prema SAD-u nikad ne stiša u građanima, sve od njihove najranije dobi.
"Svaki Sjevernokorejac zna za to, to je usađeno u njihove umove", naglašava Cummings.
Stoga, kad i vide fotografiju s vrha teksta, u Sjevernokorejcima to budi strašna sjećanja, ali i strah od ponavljanja povijesti.