42-godišnji muškarac je 1. listopada 2007., zaustavljen s eksplozivom pred veleposlanstvom SAD-a u Beču, ali je bečki Zemaljski kazneni sud u utorak zaključio da nije namjeravao izvesti napad.
Umjesto toga, proglašen je krivim za uvoz i posjedovanje borbenih sredstava, krivotvorenje isprava i klevetu. Osim što je posjedovao eksploziv, krivotvorio je putovnicu a jednog je poznanika optužio da ga je nagovorio na kazneno djelo.
Neposredno nakon što je uhićen, izjavio je da mu je poznanik dao naprtnjaču i knjigu o islamu, te da mu je rekao da će "već znati što je činiti". Poznanik je nakon toga proveo 12 dana u pritvoru i izgubio posao prije nego što se pokazalo da je nevin.
Optuženi, koji je već ranije kažnjavan za sitni prijestup, zbog toga je osuđen na 15-mjesečnu zatvorsku kaznu.
Sutkinja je izjavila da se nije moglo sa sigurnošću utvrditi da je 42-godišnjak donio naprtnjaču s eksplozivom pred veleposlanstvo u namjeri da počini zločin. "Činjenica je da je dokazni postupak potvrdio ono što je optuženi izjavio", rekla je sutkinja obrazlažući presudu.
Optuženi je prema vlastitim tvrdnjama donio naprtnjaču u veleposlanstvo kako bi ponudio svoje usluge kao "informant".
Njegovu izjavu potvrđuju i poruke djelatnicima veleposlanstva elektronskom poštom što ih je prije uhićenja poslao potpisujući se svojim pravim imenom i navodeći svoj datum rođenja, adresu, broj telefona i podatke o svojoj supruzi.
Neposredno uoči uhićenja bio je u kontaktu telefonom s predstavnicima veleposlanstva koji su mu objasnili kako će ih najlakše pronaći.
"To nije tipičan postupak za nekoga tko želi upasti u američko veleposlanstvo kako bi aktivirao bombu", rekla je sutkinja.
Prema navodima njegova odvjetnika, optuženi je u okolnostima psihičke labilnosti došao na ideju da borbena sredstva, što ih je donio iz Bosne i Hercegovine, ponudi američkom veleposlanstvu uz informacije o vahabitima u BiH, koje predstavio kao "ekstremističku organizaciju".
Rekao je da ima "veliko povjerenje u Sjedinjene Američke Države, jer se bore protiv terorizma".
Bošnjak je prvi put došao u Austriju 1993. Godinu dana kasnije vratio se u svoju domovinu gdje je sudjelovao u borbama, u kojima je ranjen. Nakon toga, liječen je u Hrvatskoj.
Uz pomoć Crvenog križa, 1995. premješten je u Austriju, gdje mu je dijagnosticiran posttraumatski stresni poremećaj.