Za 54-godišnjeg Blaira srijeda je dan kada će se s oprostiti od adrese Downing Street 10, napuštajući dužnost na koju je stupio premoćno pobijedivši na izborima 1997. i s 43 godine postao najmlađi premijer Britanije nakon 1812. godine.
Njegova desetgodišnja vladavina pamtit će se po neprekinutom gospodarskom rastu i odlučnoj modernizaciji zemlje. Kao instinktivni političar globalizaciju je vidio kao šansu i osmislio "treći put" koji kombinira liberalnu ekonomiju s dobrom socijalnom skrbi.
Blair otada masovno ulaže, udvostručuje proračun za obrazovanje i gotovo utrostručuje za zdravstvo, a pritom se vješto, kao nitko dosad, služi medijima.
Uspijeva ostvariti neovisnost središnje banke, uvesti minimalnu plaću i provesti regionalizaciju Škotske i Walesa te posredovati u postizanju mira u Sjevernoj Irskoj, no pooštrava zakone protiv terorizma.
Međutim, sjajnu stranu vladavine tog političara i odlična govornika zasjenio je rat u Iraku koji mu Britanci nisu mogli oprostiti.
Unatoč tomu, čovjek reforme i obnove, ostao je uvjeren da je postupio ispravno i za "dobrobit" svoje domovine tvrdeći da će ga "blairizam" nadživjeti.
"Mislim da će preživjeti temeljno stajalište Novog laburizma, a to je nadvladati određene stare podjele na ljevicu i desnicu što znači da ne treba birati između pravednijeg ili gospodarski efikasnijeg društva", rekao je.
Zbog ustrajne potpore Sjedinjenim Državama nije se otarasio epiteta "pudlice" američkog predsjednika (Georgea W.) Busha, a sjaj njegove zvijezde pomutile su istraga o ilegalnom financiranju laburista i svađe s ministrom financija Gordonom Brownom.
A taj ozbiljan 56-godišnji Škotlanđanin, u nedjelju imenovan
predsjednikom laburista, nakon Blairove ostavke, postaje premijer prema britanskoj praksi da dužnost obavlja vođa stranke koja ima većinu u Donjem domu.
Nakon mjeseci neizvjesnosti oko odlaska i napetosti s Brownom, Blair je 10. svibnja objavio da 27. lipnja napušta dužnost te je svoje posljednje tjedne proveo izuzetno aktivno obilazeći Washington, Bagdad, Afriku, sudjelujući na summitu G8 u Njemačkoj i Europske unije u Bruxellesu i završivši privatnom audijencijom kod pape Benedikta XVI.
Za to je vrijeme Brown pomno pripremao svoj nastup i taj čovjek s vrlo malo karizme posljednjih se tjedana izjašnjavao o najrazličitijim temama, od droge do obrazovanja, problema stanovanja, zakona o borbi protiv terorizma, prenapučenosti britanskih zatvora do stanja u Iraku.
Čovjek, koji je 90-ih godina zajedno s Blairom oblikovao preporod laburista, teško će se odlijepiti od blairizma. Stoga analitičari ne očekuju velike promjene u britanskoj politici, ali Brown ipak mora uvjeriti birače da je on čovjek obnove, što pokušava činiti opisujući se kao "čovjek novih ideja za novu epohu".
Međutim, sve ankete provedene ove godine pokazuju da je nepopularniji od konzervativnog vođe Davida Camerona i da ga na idućim izborima za parlament 2009. očekuje težak zadatak.