Stanovnici argentinskog gradića Epuyen, smještenog duboko u Patagoniji, ponovno proživljavaju traumatična sjećanja nakon nedavne epidemije hantavirusa na kruzeru MV Hondius.
Za Mailen Valle, 33-godišnjakinju koja je tijekom smrtonosne epidemije 2018. izgubila oca i dvije sestre, vijesti o novim slučajevima otvorile su stare rane.
"Izgubila sam oca i dvije sestre u manje od mjesec dana", rekla je za AFP, zastajući dok joj je glas podrhtavao. Na kraju je odlučila čitati unaprijed pripremljenu izjavu jer, kako kaže, nije mogla govoriti bez emocija.
"Nitko nije bio spreman gledati kako za samo nekoliko dana obiteljski stol ostaje prazan", rekla je.
Iako je izbijanje zaraze na kruzeru MV Hondius odnijelo tri života, još nije dosegnulo razmjere tragedije koja je pogodila Epuyen između prosinca 2018. i ožujka 2019. Tada su u gradu od svega 2400 stanovnika zabilježena 34 slučaja hantavirusa, a 11 ljudi je umrlo.
Mailenin otac Aldo Valle zarazio se nakon odlaska na rođendansku zabavu.
"Osoba koja je imala virus samo je sjedila za istim stolom kao moj tata. Nekoliko ljudi za tim stolom se zarazilo i umrlo", prisjetila se Mailen. Nakon njegove smrti zaraza se proširila i tijekom bdjenja.
Sve tri njegove kćeri su se razboljele.
Jedna sestra umrla je samo nekoliko sati nakon pojave simptoma, dok su drugu, kaže Mailen, morali pokopati bez bdjenja.
Epidemija u Epuyenu bila je jedna od prvih velikih situacija u Argentini u kojoj je potvrđen prijenos hantavirusa s čovjeka na čovjeka.
Varijanta virusa koja kruži u tom dijelu Anda prenosi se izmetom, urinom i slinom andskog miša, no kasnije je potvrđeno da se može širiti i među ljudima.
Jorge Diaz, epidemiolog iz pokrajine Chubut koji je radio tijekom epidemije, rekao je da su tada o bolesti znali vrlo malo.
"Uveli smo karantenu za sve koji su bili u kontaktu sa zaraženima. Morali su biti izolirani 45 dana", rekao je.
Oko stotinu ljudi završilo je u karanteni, što je, kako mnogi danas primjećuju, izgledalo kao uvod u pandemiju bolesti COVID-19, koja je svijet pogodila samo godinu dana kasnije. Mjere koje su tada nazvali selektivnom izolacijom kasnije su postale standardni epidemiološki odgovor na slučajeve andskog hantavirusa.
Stanovnici Patagonije godinama su naučili živjeti s virusom, koji nazivaju jednostavno – hanta. Ljudi redovito provjetravaju šupe, koriste izbjeljivač za čišćenje i pokušavaju izbjegavati kontakt s glodavcima. No epidemija u Epuyenu promijenila je sve jer se pokazalo da se zaraza može prenijeti i između ljudi.
"To je promijenilo cijelu situaciju. Mogli ste se zaraziti od susjeda jednako lako kao od miša", prisjetila se Mailen, piše France24.
Kaže da je nakon epidemije u gradu zavladala stigma.
"Osjećali smo se diskriminirano", rekla je. Neki stanovnici tvrde da im je čak bilo zabranjeno ulaziti u trgovine u obližnjim gradovima.
S posebnom težinom tragediju nosi i Isabel Diaz, 53-godišnjakinja čiji je otac Victor Diaz kasnije označen kao nulti pacijent epidemije.
Victor je također bio na rođendanskoj zabavi dok je imao prve simptome bolesti.
"Ljudi su loše gledali mog oca. Ali nije njegova krivnja što se razbolio", rekla je Isabel kroz suze.
"Nitko ne bira bolest. Nitko ne želi zaraziti druge, a kamoli izgubiti vlastitu majku", rekla je. I Isabel se zarazila od oca, baš kao i njezina majka, koja je bila šesta žrtva epidemije. Victor Diaz danas se prisjeća prvih simptoma bolesti.
"Počelo je slabošću. Nisam imala apetita. U ustima sam osjećala gorčinu, čak mi je i voda imala loš okus. Onda su se pojavile ljubičaste mrlje po tijelu. Istog dana izgubila sam svijest", opisuje.
Nakon epidemije hantavirusa Epuyen je pogodila i pandemija COVID-a, a potom i veliki šumski požari 2025. i 2026. godine, koji su trajno promijenili krajolik Patagonije.
"To je stalno jedna stvar za drugom", rekao je Victor uz gorak osmijeh.
Njegova kći Isabel dodala je: "Nitko nam ne može objasniti što znači nastaviti živjeti nakon svega i ipak nastaviti dalje."