No, Bush odlučio za diplomatski pristup nakon što su mu drugi savjetnici, koji su se 'opekli na lošim obavještajnim podacima što smo ih dobili o iračkim zalihama oružja za masovno uništenje', izrazili sumnje, piše The New York Times.
'Ja sam se ponovno založio za američku vojnu akciju protiv reaktora. Ali sam bio usamljeni glas. Nakon što sam završio, predsjednik je pitao: Slaže li se ovdje itko s potpredsjednikom? Niti jedna ruka se nije digla u sobi', piše Cheney.
Predsjednik Bush je odlučio pokušati diplomatskim pritiskom prisiliti Sirijce da napuste tajni program, ali su Izraelci bombardirali reaktor u rujnu 2007.
Cheney priču o tome donosi u svojoj autobiografiji 'U moje vrijeme: osobni i politički memoari', koju idućega tjedna objavljuje izdavačka kuća Simon & Schuster. Primjerak knjige dobio je The New York Times.
Cheneyjeva knjiga, koja je često ratoborna u tonu i u kojoj izražava malo žaljenja za mnoge od najkontroverznijih odluka Bushove administracije, osvjetljava ga kao pomalo nepodobnog među vodećim savjetnicima, koji su po njemu sve više zauzimali krivi smjer u politici nacionalne sigurnosti. Dok predsjednika Busha hvali kao 'izvanrednog čelnika', Cheney u knjizi otkriva brojne sukobe s drugima u unutarnjem krugu.
On piše da je George J. Tenet, direktor CIA-e, podnio ostavku 2004. tek 'kada je postalo teško', a njegovu odluku naziva 'nepravednom prema predsjedniku'.
Napisao je kako vjeruje da je državni tajnik Colin Powell pokušao privatno potkopati predsjednika Busha izražavajući sumnju u rat u Iraku, te potvrđuje kako je pritiskao da Powell bude uklonjen iz vlade nakon izbora 2004. 'On je mislio da je pravilno izraziti svoje mišljenje kritizirajući politiku administracije osobama izvan vlade. Ostavka je bila najbolja stvar', piše Cheney.
Bivšoj državnoj tajnici Condoleezzi Rice predbacuje naivnost zbog nastojanja da postigne sporazum o nuklearnom oružju sa Sjevernom Korejom.
Cheney također navodi kako je ratovao sa savjetnicima u Bijeloj kući oko ublažavanja predsjednikovih govora o Iraku, te priznaje da je administracija potcijenila izazove u Iraku, ali za nasilje okrivljuje teroriste.
Bivši potpredsjednik također brani odluku Bushove administracije se pribjegne agresivnim metodama ispitivanja zatočenih pod sumnjom za terorizam, kao što je tzv. 'waterboarding', simulirano pogubljenje utapanjem, ističući da su tako dobijene informacije koje su spasile ljudske živote. On odbacuje opisivanje tih tehnika kao 'mučenje'.
Raspravljajući o osporavanih '16 riječi' o Iraku, kako navodno nabavlja uranij u Nigeru, koji su bili uključeni u govor o stanju nacije predsjednika Busha 2003. kako bi opravdali eventualnu invaziju, Cheney piše kako za razliku od drugih suradnika, ne vidi potrebu da se ispriča za tu tvrdnju.
Knjiga se otvara s detaljnim opisom Cheneyjeva iskustva tijekom terorističkih napada 11. rujna 2001., kada je u biti zapovijedao odgovorom vlade iz bunkera ispod Bijele kuće, dok je Bush - koji je bio daleko od Washingtona i ometan komunikacijskim kvarovima - igrao perifernu ulogu.
'Moje iskustvo iz prošlih vlada', napisao je, 'pripremilo me za upravljanje krizom tijekom tih prvih nekoliko sati 11. rujna, ali sam znao da sam otišao van i govorio za tisak potkopao predsjednika, te da bi bilo loše za njega i za državu. Mi smo bili u ratu. Naš zapovjednik je trebao djelovati odgovorno, snažno i odlučno, kakav je George W. Bush i bio', naveo je Cheney.
Cheney otkriva da je ponudio ostavku nekoliko puta dok se predsjednik Bush pripremao za svoj ponovni izbor 2004., jer se bojao da postane teret na republikanskom listiću. Nakon nekoliko dana, Bush mu je rekao kako želi da ostane.
No, u drugom mandatu Busheve administracije, Cheneyjev utjecaj je oslabio. Kada je Bush odlučio smijeniti Donalda Rumsfelda kao ministra obrane nakon izgubljenih kongresnih izbora 2006., Cheney je rekao kako nije dobio priliku da prigovori tome.
Cheney je pohvalio potporu Baracka Obame, kao senatora iz Illinoisa, za donošenje zakona o sanaciji banaka na vrhuncu financijske krize, neposredno prije izbora 2008. Ali je kritizirao njegovu odluku da do rujna 2012. povuče 33.000 dodatnih vojnika koje je poslao u Afganistan 2009., te sa zadovoljstvom primjećuje da Obama nije zatvorio zatočenički centar u zaljevu Guantanamo na Kubi, kao što je obećao.
Cheneyjeva duga borba s bolesti srca jedna je od tema kojoj se u knjizi često vraća. Otkriva kako je napisao pismo s ostavkom još u ožujku 2001., te rekao suradniku da ga preda predsjednik Bushu, ako ikada dobijesrčani ili moždani udar koji bi ga trajno onesposobio za obnašanje dužnosti. (Hina)