U subotu, kada se mislilo kako će uragan Irena poharati New York, 38-godišnji Mike Fenton je bio vrlo ponosan sam na sebe: 'Kupio sam posljednju štrucu kruha na West Sideu'.
Već u nedjelju, kada je Irene oslabila do statusa tropske oluje, njegovo se raspoloženje promijenilo - dva sata je potrošio na traženje kruha?! Glupo je o tome i pričati.
'Sve te pripreme, upozorenja na televiziji... Napravili su slona od buhe. Neugodno mi je zbog toga', kazao je Fenton za New York Times.
Gradske vlasti su nekoliko dana inače spokojne Njujorčane polako 'pretvarale' u građane zabrinute za vlastitu sigurnost. A onda je opasnost prošla i sve se vratilo na staro. Mnogi se pitaju zbog čega se digla tolika buka 'oko malo vjetra'. Uragan? Dok je stigao do Coney Islanda već je oslabio u tropsku oluju.
Istina, nemaju se što žaliti. Većina ih nije ostala bez struje, vode ili telefonskih linija. Nisu im poplavili podrumi, popucala stakla na prozorima... No, Mike živi na 11. katu. Mnogi Njujorčani s viših katova noć su proveli spavajući u podrumima ili hodnicima kako bi bili na sigurnoj udaljenosti od prozora u slučaju da stakla popucaju uslijed naleta jakog vjetra. Ili ako poleti namještaj.
Po prvi put su zbog vremena evakuirani neki dijelovi grada, po prvi put je obustavljen i sav gradski prijevoz. Uloženi su veliki napori da se građani fokusiraju i pripreme za udar uragana.
'Baš je bio neki uragan', kazao je cinično Billy Drankwater koji živi na 10-metarskom drvenom brodu u Flashing Bayu u Queensu. 'Na mene nije pala ni kap', dodao je g. Drankwater koji se unatoč upozorenjima prijatelja nije želio maknuti sa svojeg broda. 'Rekao sam im - ako potone on i ja idem s njim. No, vjetar i valovi u marini u Flashing Bayu ni u jednom trenutku nisu bili nešto jaki'.
Tibi Vasilescu, vlasnik pizzerije na Upper West Sideu u subotu navečer, unatoč upozorenjima, nije želio zatvoriti. 'Te večeri smo imali rekordan promet. Nikada nije bilo toliko narudžbi. Oko 14 sati u subotu sve su trgovine prodale sav kruh. Nama su narudžbe stizale jedna za drugom. Što se dan više bližio kraju ljudi su bili sve očajniji u potrazi za hranom', kazao je Vasilescu.
'Potrošio sam više od 200 dolara na hranu i druge potrepštine koje su nam govorili da trebamo imati - baterije, vodu, konzerve. A zbog čega? Hrana će se pojesti, no što da radim s tolikim baterijama?', požalio se Franklin Rodriguez.
Gradonačelnika Bloomberga krive za bespotrebnu paniku i bezrazložno trošenje gradskog novca. Očito mnogi nisu svjesni kako su dobro prošli i da je Irena mogla prerasti u nešto poput Katrine koja je 2005. godine gotovo izbrisala New Orleans s lica zemlje.