Atentat na Jozu Leutara, pokolj hrvatske obitelji u okolici Konjica, bombe u poslovnom centru u Vitezu i Mostaru, slučaj Maoča pa sve do posljednjih dana i aktualnog napada na bugojansku policijsku postaju.
'Ovo što se dogodilo u Bugojnu se događa u cijelom svijetu, to je jedan globalni problem', ističe za Provjereno Sadik Ahmetović, ministar sigurnosti BiH. Niti jedan od terorističkih napada u BiH nije prošao bez spominjanja vehabijskog pokreta, a zapravo ljudi malo što znaju o njima.
Jesu li u pitanju neznanje ili netolerancija? Zašto svi govore samo o njima kao neprijateljima broj 1. 'Državni mediji i federalna televizija su, da Bog sačuva, iskreno i konkretno. To su mediji koji jednostavno, ne znam, zbog čega oni nas doslovce mrze', priča Ćamil Zulović.
Dio netrpeljivosti zasigurno proizlazi iz činjenice da se i osumnjičeni za napad na policajce u Bugojnu deklarirao kao vehabija. O njima se govori još od ratne 92. godine, kada su se na tlu Bosne pojavile prve mudžahedinske postrojbe. Tada se pojavljuju i ljudi s karakterističnim dugim bradama. Premda se ljudi takvog opisa može sresti u svakom bosanskom gradu, mnogi se poput Ćamila tako ne deklariraju.
Utjecaj vehabija najjači krajem 90-ih godina prošlog stoljeća
'Ja sam se već ogradio i rekao da nisam vehabija, ali nas ljudi zbog brade tako nazivaju. Ne, ja imam svoje ime i prezime i ja ću odgovarati za sve ono što govorim i radim', kaže Ćamil.
Vraćanje izvornom Islamu, u posljednjih 15 godina, aktualna je tema u BiH. Nešto slično učinio je Ćamil prije nepunih 5 godina kada je spakirao kovčege te sa suprugom i djecom iz Dubrovnika doselio u Sarajevo.
Želio je, kaže, živjeti u skladu s Poslanikovim učenjem i strogo poštivati muslimanska pravila. Naravno da u svemu tome nema ništa loše, sve dok pojedinci nisu preradikalno počeli koristiti vjeru za ciljeve, koji nimalo nisu u skladu s učenjem Kurana.
Teolog na fakultetu islamskih nauka godinama proučava vehabije. Tvrdi, njihov utjecaj najjači je bio krajem 90-ih. Od tada sve više slabi. Ono po čemu se taj islamski pokret razlikuje je u tumačenju Kurana.
'Znači doslovno razumijevanje tekstova, drugo, striktno pridržavanje poslanikove tradicije uz Kuran. Treće, ne priznavanje autoriteta tradicije muslimanskih naroda i isključivost, u jednoj ili drugoj mjeri prema onima koji ne dijele njihova mišljenja', pojašnjava Ahmet Alibašić, teolog s Fakulteta islamskih nauka.
Ono što se dogodilo u Maoči očito je nepriznavanje autoriteta države u kojoj se živi. Posljednji teroristički čin u Bugojnu, još je evidentniji primjer nepoštovanja institucija države.
Vjerski vođe se ograđuju
'Ako vi postavite bombu i ubijete policajca pred policijskom stanicom i još pritom ranite nekoliko ljudi, onda niti jedan građanin ove zemlje nije normalan, ako vjeruje da je siguran u ovoj zemlji, jer napad na policiju je napad na državu BiH', ističe Bakir Hadžiomerović, urednik na FTV-u.
Radikalizacija ovog pokreta je započela 70-ih godina 20. stoljeća, kada je grupa muslimana u Egiptu završila u zatvoru, zbog želje da još više islamiziraju društvo.
'Tako su oni odlučili da njihovi mučitelji nisu muslimani i ako oni mogu koristiti svu tu mašineriju i silu protiv nas, nama je po sistemu reciprociteta dozvoljeno isto. Al-Kaida je otišla dalje i rekla da svi koji plaćaju porez, kako bi nas neka armija ubijati, isto tako su implicirani', ističe teolog Alibašić.
Vjerske vođe, uleme, ogradile od tog razmišljanja, tvrdeći da su tom logikom stvari svi ljudi na svijetu krivi. Najekstremniji su nastavili po svome, ne libeći se koristiti i silu u nastojanju da dođu do cilja.
Na opasnost koja prijeti pod krinkom vjerskih sloboda, u nekoliko je navrata upozoravao Bakir Hadžiomerović, urednik na Federalnoj televiziji koji slovi kao jedan od najoštrijih kritičara islamske zajednice i vehabijskog pokreta u BiH.
'Tada su nas nazivali islamofobima i ljudima koji rade za kojekakve strane obavještajne službe', priča Hadžiomerović. Sve bi se moglo spriječiti uz veću kontrolu države, no i to je dvosjekli mač. S jedne strane narušile bi se vjerske slobode ljudi koji su možda potpuno nevini, a s druge strane, zatvaranjem očiju, omogućilo bi se i dalje skrivanje zločinačkih umova unutar religijske zajednice.
Povik 'živio bin Laden'
Posljednje dvije godine Bakirova leđa čuva policija u civilu. Naime, zbog potrage za dokazima o djelovanju terorističkih ćelija unutar vjerskih pokreta, ovaj je novinar zaradio mnoge prijetnje, pa i one smrću. Da ekstremisti nisu samo puste priče, potvrđuje i čelnik najjače stranke Sulejman Tihić, bivši član Predsjedništva BiH.
Premda njegovu stranku mediji prozivaju tvrdeći da prešutno odobrava vehabijski pokret, i on sam se 2006. našao na verbalnom udaru upravo Čauševića, osobe odgovorne za bugojanski zločin.
'Javio se taj čovjek i rekao mi da nemam pravo govoriti u ime bošnjaka i da nisam musliman jer sam ja dozvolio u sklopu vlade slanje naših vojnika...još je on svašta pričao i kad je izlazio iz tog prostora rekao je živio bin Laden', priča Sulejman Tihić, predsjednik SDA.
I on tvrdi, stanje danas mnogo je bolje, nego prije nekoliko godina, kada se BiH suočavala s velikim brojem potencijalno opasnih osoba sklonih terorizmu. 'Mi smo napravili jednu dobru inventuru tih osoba, protjerali smo ih iz BiH sve one koji su na neki način bili prijetnja nacionalnoj sigurnosti naše zemlje jedan manji dio se i dalje nalazi u pritvorima odnosno pred sudovima BiH', dodaje ministar Ahmetović. No dio njih ostao je u BiH.
Vlasti bez saznanja o planiranju napada
'Ono na što sam ja posebno ogorčen, jest da pravosuđe i tužiteljstvo BiH, koji su bili upoznati da postoje ljudi koji su spremni na ovakav čin, opet nisu učinili ništa da spriječe ovo terorističko djelo u Bugojnu', kaže Hadžiomerović.
Ne možemo mi cijeli pokret poistovjetiti s terorizmom, jer postoje pojedinci i grupe koji po svom ponašanju jako odudaraju od tradicionalnog ponašanja bosanskih muslimana Ministar Ahmetović koji je ovih dana najprozivanija osoba, tvrdi suprotno. 'Nismo imali podataka, niti naša obavještajna služba, niti agencija za provođenje zakona, da su planirani takvi napadi', tvrdi ministar. Tko je odgovoran za propuste, svatko ima svoju verziju. Svatko ima i svoju verziju o kolikom se uistinu problemu radi, no činjenica je da bosansko-hercegovačko društvo nije ostalo imuno na ovaj problem.
Jasmila Žbanić na tu temu je snimila i film. 'Ono što sam kroz istraživanja osjetila je to da se radi o ljudima iza čijih se životnih priča postoji velika tuga i trauma, i koje ovo društvo nije dovoljno ukomponiralo u svoj sistem', kaže redateljica Žabnić.
Gotovo 100 tisuća poginulih u ratu, dovoljan je okidač za mnoge koji su preživjeli strahote da utjehu pronađu u vjeri. Strašno je samo to što labilniji ali i ekstremniji pojedinci postaju odličan materijal u kojima ekstremisti traže nove aktere za zločinačka djela. Upleteni u sve dosadašnje napade imali su nekakve veze s vehabijskim pokretom. S druge strane, tu je i Ćamil, osoba koju mnogi trpaju u isti koš a da nemaju razloga. Na Bosni i Hercegovini je da riješi, težak zadatak. Generalizirati bi bilo pogrešno, a ignorirati potencijalnu opasnost, još opasnije.
'Ne opravdavam ni Madrid, ni London, ni New York, ni Bugojno, ali činjenica je da postoje dvostruka mjerila prema muslimanima i nemuslimanima. Kad pričaju o židovima negativno to je odmah antisemitizam, kad o crncima to je rasizam, a kad pričaju negativno o Poslaniku ili islamu, to je onda sloboda govora', kaže Ćamil.
'Vidite, ja sam ateist tako da ja ni na koji način ne mogu prihvatiti neke propise vjere ali mogu ih poštovati ako to drugima znači', ističe redateljica Žbanić.
'Ne možemo mi cijeli pokret poistovjetiti s terorizmom, jer postoje pojedinci i grupe koji po svom ponašanju jako odudaraju od tradicionalnog ponašanja bosanskih muslimana', zaključuje Tihić.
'Ako ovdje ima ičeg dobrog, a vjerujte nema, onda je činjenica da je sada prilika da se adekvatno država obračuna sa svim tim ljudima koji bi da kroje ovdje život po svojoj mjeri', naglašava Hadžiomerović i dodaje na kraju kako se može i mora živjeti u skladu s islamom, ali po zakonima BiH.