No, bez obzira na to, Susso je odlučio krenuti putem kojim su išli i oni.
Nikada toliko mladih muškaraca iz Afrike nije išlo za Europu. I nikada nije bilo lakše započeti takav put. Protekle dvije godine u sub saharskoj Africi mreža krijumčara ljudima toliko se raširila, osobito od kad je kaos u Libiji, a njezine obale bez nadzora, piše Washington Post.
Do Dampha Kunda u Gambiji stižu preko facebooka poruke onih koji su stigli do Italije ili Španjolske. Većina onih koji se spremaju na put taji svoje planove. Tako je i Susso u svojoj rutini - ustaje u 5, odlazi na farmu riže gdje radi za bogatu obitelj, igra se sa svojom djecom. Jednog dana, izvlači staru žutu teku i u noj malenu kutijicu sa 500 dolara. Trebalo mu je tri godine da ih skupi. Sada ima dovoljno za put prema sjeveru.
Putnici turističkog autobusa snimili potresan video
Dva puta tjedno autobus s muškarcima u sandalama i s malim zavežljajima kreće prema Agadezu, gradu u pustinjama Nigera, koji krijumčari koriste kao stanicu na putu prema Libiji i Europi.
Zlatno pravilo u Africi je - ako imaš nekoga u Europi onda si bogat. Ako nemaš, onda si na rubu gladi. Susso je mogao svojoj obitelji osigurati samo dva obroka dnevno. Znao je da će četiri sina morati rano ispisati iz škole kako bi mogli raditi na polju riže. Živio je u dvije sobe koje je dijelilo 12 ljudi, uključujući njegovog brata, nećake, a tamo gdje su trebala biti vrata visjela je plahta.
Želio je veliki, crveni traktor
I bez obzira koliko je bio voljan raditi, ništa nije imao. A želio je imati traktor. U zemlji u kojoj gotovo nitko nema automobil. Baš onakav veliki, crveni traktor kakav je imao Foday Ceesay na čijem je polju radio. Ceesayev brat otišao je u Europu 2002. i mjesečno im je slao 200 do 300 eura.
'Po cijele dane razmišljam kako bih volio da je taj traktor moj', kaže Susso koji na farmi zarađuje pet dolara dnevno. Traktor košta 9000 dolara.
'Znam koje su opasnosti. Znam da je teško. Doći do Europe je čista sreća', kaže Susso čiji se jedan rođak utopio na tom putu, drugi je umro u pustinji. On sam već je probao dva puta. Ne zna čak ni plivati. No, želi biti poput Ceeseya. Njegova obitelji mogla bi jesti meso, djeca bi mu mogla u školu, izgradio bi ljepšu kuću od Ceeseya.
'To je vrijedno riskiranja života', kaže.
No, kada je te večeri pred njegovu kuću stigao autobus za 'Put bez povratka', kako nazivaju rutu od Afrike do Europe, Susso nije još bio spreman za put. Njegova žena i šestero djece su spavali.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook