Eileen Brown (49) je sve ostale zglobove, rame, kuk, koljena i lijevi lakat, zamijenila u posljednjih dvadeset godina pomoću desetka operacija.
Činjenica da uopće može stajati na nogama čudo je tehnologije i kirurga koji su je operirali.
Veći je dio svog života trpjela strašne bolove zbog reumatoidnog artritisa. Bolest joj je potpuno uništila zglobove tako da su samo lijevi lakat i lijevi kuk prirodni, njezini, a kuk će uskoro trebati mijenjati.
Nakon desetak operacija i mnogo različitih tretmana, Elieen nosi veliku količinu metala u sebi, zbog koje ne može proći detektore metala u zračnim lukama.
- Trpjela sam stravične bolove, ali nije bilo izbora. Imala sam svoje dobre i loše dane, ali trebate ostati pozitivni i nikad ne odustati. Bila sam toliko puta u bolnici, da ih više ni ne razlikujem, rekla je Eileen Brown.
Većina ljudi probleme ove bolesti osjete u svojim 40-tima. Ali njoj su poteškoće počele već u kasnim 20-ima. Ubrzo su poteškoće prerasle u neizdržive bolove. Dijagnosticirana joj je depresija i počela je piti antidepresive. Operacije su počele tek kad je otkriven pravi razlog njezine boli.
- Specijalisti su u bolnici bili iznenađeni što su mi dali lijekove protiv depresije, a ja nikad nisam bila depresivna u svom životu. Provela sam jako puno vremena u bolnici i trpjela sam stravičnu bol, dodaje Eileen Brown.
Operacije su počele krajem 1980-tih kad joj je dijagnosticiran reumatoidni artritis u prstu njene lijeve ruke. Tri godine nakon toga bol je postala neizdrživa i tada joj je zglob zamijenjen plastičnim.
Do 1990. godine zglobovi su joj potpuno srasli, zbog čega nije mogla uopće saviti ruke, a zatim su počeli problemi i s desnim koljenom.
- Prvo su rekli kako sam premlada za novo koljeno, pa su me poslali na alternativne tretmane, ali nisu mi pomogli, rekla je Eileen Brown.
Liječnici su ipak shvatili kako bi joj pomogla metalna zamjena koljena, pa su ubrzo nakon toga njezino lijevo koljeno zamijenili metalnim zglobom.
2000. godine dočekala je u strašnim bolovima, a ovaj je put zamijenu trebao zglob njezina desnog ramena.
Posebno pogoršanje dogodilo se kad je 2003. godine za vrijeme čišćenja pala s ljestava te slomila metalni zglob u lijevom ramenu i kost u gornjem dijelu ruke.
- Bila sam u agoniji. Nisam mogla vjerovati da mi se to dogodilo. Naravno da to kod mene nije moglo biti riješeno jednostavnim namještanjem kostiju, to bi bilo prejednostavno, dodaje Eileen Brown.
Nakon toga je dobila sepsu pa su joj liječnici morali izvaditi metalnu pločicu. Infekcija se ipak proširila njezinom lijevo rukom, pa je i gornja kost trebala biti izvađena, a umjesto nje je stavljeno posebno punjenje. Da bi stvar bila gora, infekcija se proširila i na desno rame, pa je i dio oštećene kosti morao biti uklonjen.
Stanje joj je postalo kritično i liječnici nisu očekivali da će preživjeti. Ipak, u bolnici se potpuno oporavila.
Kao podsjetnik na njezino stanje, osim metala i plastike u tijelu, ostaje joj i nemogućnost podizanja ruke iznad visine ramena.
- Boli me i dok nosim grudnjak i majice s naramenicama. Oni samo skliznu jer ih moja ramena ne mogu držati, rekla je Eileen Brown.
Zamijenili su joj lijevi lakat nakon što ga više nije mogla ispraviti, a kako je počela imati problema i s hodanjem, zamijenjen joj je i kuk krajem 2006. godine.
- Većina je ljudi u krevetu oko tri tjedna nakon što im stave novi kuk, ali ja sam hodala nakon tri dana.
Dijanosticiran joj je artritis u vratu i osteoporoza u dnu njezine kralježnice. Unatoč povećoj povijesti bolesti, ne gubi nadu i pozitivno raspoloženje.
- Na listi sam čekanja za novi kuk, pa bih ga možda mogla dobiti i kao poklon za rođendan, kojeg ću proslaviti krajem mjeseca. Nikad se ne zna, rekla je Eileen Brown.