Proces je počeo u svibnju 2013. u Palermu kako bi se rasvijetlile okolnosti u kojima su vladini čelnici pregovarali s mafijom ne bi li zaustavili val krvavih napada mafije u zamjenu za bolje zatvorske uvjete u kojima su bile stotine članova mafije.
Po optužnici, ti su tajni pregovori počeli nakon ubojstva zastupnika Salva Lime u proljeće 1992. godina, a ubrzali su se nakon ubojstava sudaca Giovannija Falconea i Paola Borsellina sljedećih mjeseci.
Među deset optuženih su i tadašnji ministar unutarnjih poslova Nicola Mancino i mafijaški vođa Toto Riina koji je u zatvoru. Riina i osmero drugih optuženi su za ucjenjivanje države, ali svi odbacuju krivnju.
Predsjednik Giorgio Napolitano (89), koji nije optužen ni po jednoj točki, dao je iskaz o tome što je znao, no njegovo saslušanje moglo bi naštetiti ugledu predsjednika koji je odlučno vodio zemlju kroz turbulentno krizno razdoblje posljednjih godina.
Napolitano je odgovarao na pitanja 'maksimalno transparentno i mirno', ne pozivajući se na svoja ustavna prava da prešuti odgovor, objavljeno je iz njegova ureda.
'Rekao je da je bio promatrač događaja (1992. i 1993.) i ništa više', kazao je Luca Cinaferoni, odvjetnik Riine iz klana Corleone.
Odvjetništvo tereti državu da je pregovarajući s mafijom samo ohrabrila nove napade, što uključuje i napad na suca Borsellinija, ubijenog dva mjeseca nakon suca Falconea.
Napolitano je u to doba bio predsjednik Zastupničkog doma i ne sumnjiči ga se da je sudjelovao u tajnim pregovorima. No tužiteljstvo je željelo rasvijetliti pismo Napolitanu iz 2012. koje mu je poslao njegov pravni savjetnik Loris D'Ambrosio u kojem se spominju 'sporazumi o kojima se ne govori' što podrazumijeva da je Napolitano znao za pregovore.
Talijanski predsjednik svjedok na megasuđenju mafiji
Nicoletta Piergentili, Napolitanova braniteljica rekla je da 'predsjednik nije nikada izrijekom govorio o pregovorima' između države i mafije i povezivanje pregovora s bilo kakvim sporazumima o kojima se ne govori ne sadrži nikakvih elemenata objektivnih dokaza.
Svjedočenje se odvijalo iza zatvorenih vrata, što je razljutilo talijanske novinare. Nakon svjedočenja, Napolitano je zatražio da se transkripcija njegova iskaza što prije objavi javnosti.
Za razliku od drugih uglavnom ceremonijalnih predsjednika, Napolitano se pokazao odlučnim donoseći kritične političke odluke primjerice tijekom dužničke krize eurozone 2011. kada je tadašnjeg premijera Silvija Berlusconija zamijenio tehnokratskim premijerom Mariom Montijem. (Hina)
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook