U tišini i suzama su majke, očevi, kćeri, sinovi odaju počast stradalima u terorističkim napadima na London. Prošlo je pet godina od tragedije. Na mjestima napada preživjeli, rodbina i prijatelji žrtava tješe jedni druge. 'Sedmog srpnja uvijek je teško. Prošlo je pet godina otkada smo izgubili sina, praktički tu gdje sada stojim. Teško je doći ovdje. Traumatično je i meni i mojoj supruzi, iako osjećamo da moramo doći i odati počast našem sinu', kaže Graham Russell, otac žrtve bombaških napada.
Sedmi srpnja ovoj je Australki koja je u Londonu gradila karijeru potpuno promijenio život. Tog je dana zaboravila karticu za podzemnu, vratila se kući, zakasnila na vlak kojim se inače vozi i ukrcala u vagon u kojem je bio jedan od bombaša. 'Sve je moglo biti tako drukčije, ali bomba je eksplodirala. To je bilo to, nije bilo praska, nije bilo ničeg, samo odjednom, svijet se promijenio', prisjeća se Gill Hicks, žrtva bombaških napada.
Bila je teško ozlijeđena. Ostala je bez obje noge. 'Moj je jedini strah bio zna li itko da smo dolje, sada to čudno izgleda kada gledate snimke, ali tada sam to mislio. Sjećam se da me netko dotaknuo po ramenu i rekao da sam prioritet', dodala je Hicks. U napadima na London poginulo je 52-oje nedužnih ljudi. Ranjenih je bilo na stotine. Neki od preživjelih i obitelji žrtava prozivaju vladu i gradsku vlast jer službenog obilježavanja pete godišnjice tragedije nema.