Povijest medicine

Kemijski tragovi na kirurškim instrumentima iz 15. stoljeća otkrili najstariji dokaz uporabe anestezije u kirurgiji

Drevne kirurške škare pronađene u grobnici u Kini Foto: cambridge.org
Drevni kirurški instrumenti iz kineske grobnice otkrivaju najranije kemijske dokaze uporabe anestetika u medicini i preispituju povijest kontrole boli u kirurgiji.

Ublažavanje boli u kirurškim zahvatima u srednjovjekovnoj Kini moglo je biti znatno razvijenije nego što se dosad pretpostavljalo, pokazuje nova kemijska analiza tragova na drevnim kirurškim instrumentima.

Godine 1974. u grobnici kineskog srednjovjekovnog liječnika Xia Quana (1348.–1411.) u pokrajini Jiangsu pronađeni su kirurške škare i pinceta, što se smatra jednim od najranijih poznatih materijalnih dokaza kirurške medicinske prakse.

Tim kineskih znanstvenika pod vodstvom Congcanga Zhaoa sa Sjeverozapadnog sveučilišta u Xi’anu sada je analizirao ostatke na instrumentima laserskim metodama te otkrio tragove aconitina, spoja iz biljaka roda Aconitum, uključujući vučju stopu i mrazovac, koje su bile korištene u tradicionalnoj kineskoj medicini.

Aconitin djeluje na natrijeve kanale u membranama neurona te u kontroliranim dozama može imati anestetički učinak, no u pravilu je izrazito otrovan i danas se rijetko koristi zbog visokog rizika od trovanja.

Raspored tragova, koncentriran na oštricama škara i vrhovima pincete, upućuje na to da nije riječ o slučajnoj kontaminaciji, navode autori istraživanja, koje je objavljeno u časopisu Antiquity.

Carney Matheson sa Sveučilišta Griffith u Brisbaneu, koji nije sudjelovao u istraživanju, rekao je za New Scientist da se radi o najranijem izravnom dokazu uporabe anestetika dosad pronađenom u svijetu. "Sada možemo razumjeti zašto je ova kirurgija možda postojala ili zašto je mogla biti tako raširena i zapravo u prošlosti izvediva", rekao je Matheson.

Povijesni zapisi navode da su liječnici dinastije Ming razvili metode za smanjenje toksičnosti aconitina, uključujući "pripremu s dječjim urinom, namakanje u tekućini dobivenoj kuhanjem crne soje, kuhanje u octu, detoksikaciju s mung grahom te uklanjanje vanjske kože gomolja akonita", navode Zhao i njegovi kolege u svojem istraživanju.

Zhao ističe da bi izdvajanje navedenogog spoja iz tako otrovne biljke i njegovo sigurno korištenje zahtijevalo "ogromnu količinu znanosti".

"Moraju ga moći izdvojiti iz biljke bez da pritom ozlijede sebe. Zatim ga moraju obraditi kako bi se mogao primijeniti za ono za što im treba, a da pritom ne ubiju sebe ili ne naude ljudima. Na kraju moraju osigurati da to zaista djeluje", pojasnio je na kraju Zhao.