Ublažavanje boli u kirurškim zahvatima u srednjovjekovnoj Kini moglo je biti znatno razvijenije nego što se dosad pretpostavljalo, pokazuje nova kemijska analiza tragova na drevnim kirurškim instrumentima.
Godine 1974. u grobnici kineskog srednjovjekovnog liječnika Xia Quana (1348. – 1411.) u pokrajini Jiangsu pronađeni su kirurške škare i pinceta, što se smatra jednim od najranijih poznatih materijalnih dokaza kirurške medicinske prakse.
Tim kineskih znanstvenika pod vodstvom Congcanga Zhaoa sa Sjeverozapadnog sveučilišta u Xi'anu sada je analizirao ostatke na instrumentima laserskim metodama te otkrio tragove akonitina, spoja iz biljaka roda Aconitum, uključujući vučju stopu i mrazovac, koje su bile korištene u tradicionalnoj kineskoj medicini.
Akonitin djeluje na natrijeve kanale u membranama neurona te u kontroliranim dozama može imati anestetički učinak, no u pravilu je izrazito otrovan i danas se rijetko koristi zbog visokog rizika od trovanja.
Raspored tragova, koncentriran na oštricama škara i vrhovima pincete, upućuje na to da nije riječ o slučajnoj kontaminaciji, navode autori istraživanja, koje je objavljeno u časopisu Antiquity.
Carney Matheson sa Sveučilišta Griffith u Brisbaneu, koji nije sudjelovao u istraživanju, rekao je za New Scientist da se radi o najranijem izravnom dokazu uporabe anestetika dosad pronađenom u svijetu. "Sada možemo razumjeti zašto je ova kirurgija možda postojala ili zašto je mogla biti tako raširena i zapravo u prošlosti izvediva", rekao je Matheson.
Povijesni zapisi navode da su liječnici dinastije Ming razvili metode za smanjenje toksičnosti akonitina, uključujući "pripremu s dječjim urinom, namakanje u tekućini dobivenoj kuhanjem crne soje, kuhanje u octu, detoksikaciju s mungo-grahom te uklanjanje vanjske kože gomolja akonita", navode Zhao i njegovi kolege u svojem istraživanju.
Zhao ističe da bi izdvajanje navedenog spoja iz tako otrovne biljke i njegovo sigurno korištenje zahtijevalo "ogromnu količinu znanosti".
"Moraju ga moći izdvojiti iz biljke, a da pritom ne ozlijede sebe. Zatim ga moraju obraditi kako bi se mogao primijeniti za ono za što im treba, a da pritom ne ubiju sebe ili ne naude ljudima. Na kraju moraju osigurati da to zaista djeluje", pojasnio je na kraju Zhao.