Eram Dar nema putovnicu ni avionsku kartu. Nikamo joj se ne žuri. Njezin je dom zrakoplovna luka Heathrow. Već više od godinu dana živi na aerodromu, a sve što posjeduje stane u platnenu plavu torbu.
Dani joj prolaze u razgledavanju izloga aerodromskih trgovina i konzumiranju skromnih obroka koje kupuje od tjednog džeparca dobivenog od londonskih Samaritanaca. Često pronađe odbačene novine i čita ih kako bi joj brže prošao dan. Kada padne noć, spava na podu između mjenjačnice i škrinje za sladoled.
'Život na Heathrowu je kao da sam odsjela u dobrom hotelu. Toplo je, čisto i nikada mi nije dosadno. Veoma sam sretna što sam ovdje', rekla je Eram, jedna od stotinjak ljudi koji žive na Heathrowu.
'Na istom mjestu spavam svake noći ako ga prije toga netko nije zauzeo. Čistačice čiste oko mene, a ja se samo pokrijem po glavi i ignoriram ih. Radnici koji ovdje rade noću, beskućnike ne prijavljuju policiji ni osiguranju', dodala je 42-godišnja Eram.
Ona je rođena u obitelji srednje klase u Enfieldu, u četvrti sjevernog Londona. Njezin otac bio je poduzetnik, a majka kućanica. Ima četiri polusestre i polubrata.
'Moji su u Britaniju došli iz Kenije prije nego što sam ja rođena. Majka je bila stroga stoga nisam bila zadovoljna kod kuće', ispričala je Eram.
Nakon srednje škole, Eram je studirala pravo, no kako nije diplomirala, postala je tajnica i preselila se u iznajmljeni stan.
'Imala sam problema s kožom, psorijazu, još od 16. godine. Poslije se bolest pogoršala i nisam mogla na posao. Proširila se na moje ruke i šake. Teško sam plaćala stanarinu, pa me najmoprimac izbacio na ulicu. U ruksak sam stavila samo ono što sam mogla nositi', rekla je Eram.
Eramin otac preminuo je prije toga, a majka hospitalizirana s Alzheimerovom bolesti. Obiteljska kuća bila je prodana. Polusestre i polubrat nisu joj željeli pomoći.
'Nisam zapravo imala nikoga, osim jednog prijatelja. Kod njega sam ostavila svoje stvari i preselila se na ulicu. Tek sam nekoliko godina poslije čula za Heathrow. Čim sam došla, ovdje mi se jako svidjelo. Nikada nisam usamljena jer tu ima mnogo ljudi, no ne družim se previše ni s kim od beskućnika. Možemo se međusobno prepoznati, ali ja volim biti samozatajna', rekla je Eram.
Osim razgledavanja izloga, dan ponekad provede u lokalnoj knjižnici iz koje posuđuje knjige. Jedanput na tjedan odlazi u prostorije Samaritanaca u središte Londona, gdje dobije 60 funti svojevrsne socijalne pomoći. Kaže da novac troši na hranu.
'Hrana na aerodromu je skupa, pa preskočim doručak. Kada dobijem novce, počastim se jednim obilnim objedom od tjestenine', kaže Eram.
'Ujutro se prvo operem i promijenim odjeću da se ne ističem u masi. Većinom izgledam kao putnik. Ponekad me pitaju koji let čekam. Pokušavam planirati svoju budućnost, ali to je teško kada nemam ništa', objasnila je Eram koja smatra da ima mnogo stvari na kojima je zahvalna.
Kaže da se ne nada boljoj ni drugačijoj budućnosti i da je sretna što nije ovisna o drogama ni alkoholu te što ne pati od mentalnih bolesti.
Tijekom posljednja tri mjeseca, otkriveno je da na Heathrowu svake noći spava 111 beskućnika te da ta brojka raste. Vjeruje se da na drugom najvećem aerodromu u Londonu, Gatwicku, živi dvadesetak osoba i očekuje se da će ih biti sve više.
Zrakoplovne luke su tople, udobne i sigurne. Ali dobrotvorne organizacije kažu da beskućnici konstantno izbjegavaju policiju i osiguranje koje bi ih izbacilo na ulicu.
'Ovi ljudi sa sobom imaju ruksak u kojem se nalazi odjeća. Koriste javne toalete u kojima se peru, briju i mijenjaju odjeću. Budući da sa sobom nose stvari, izgleda kao da nekamo putuju. Kada se uklope, mogu i odspavati, a da ih nitko ne dira, jer osiguranje misli da su putnici koji čekaju let', rekao je Peter Mansfield-Clark, ravnatelj skloništa za beskućnike Crawley Open House u blizini Gatwicka.
U okolinu se uklapaju tako što neki na sebe obuku košulju s cvjetnim uzorkom koja izgleda kao da idu nekamo na odmor, neki nabave kovčeg s kotačićima, neki čak i odijelo, pa lice skrivaju iza novina.
Jedan od njih je Harben, 51-godišnji Indijac koji je u Britaniju došao prije 23 godine. Nosi tanku platnenu jaknu i hlače. U torbi ima kaput iz Harrodsa. Kaže da ga je pronašao ispod klupe na aerodromu prije nekoliko tjedana.
Na Heathrowu živi šest mjeseci. Tu je došao nakon što se razveo i nije imao gdje spavati.
'Kada sam otkrio da mogu živjeti na Heathrowu, bio sam veoma sretan jer nisam imao kamo otići', ispričao je.
Nakon što ga je osiguranje otkrilo i potjeralo s aerodroma, otišao je na autobusni kolodvor gdje je mnogo bučnije, hladnije i ima više beskućnika. Na Heathrow će se sigurno vratiti.