"W8 4 me"

Mračna strana online komunikacije: Što se krije iza šifriranih poruka koje mladi razmjenjuju

Tinejdžeri na mobitelu (Ilustracija: Gulliver/Thinkstock)
Današnji način komunikacije školaraca smanjuje njihove jezične sposobnosti, smatra profesorica Rajna Dragičević.

Sastavni dio online komunikacije školaraca u našem susjedstvu postale su skraćenice, novonastale poštapalice i riječi čije se značenje na prvu ne može tako lako protumačiti. Ovaj način komunikacije sigurno nije stran ni hrvatskim školarcima.

Profesorica na Filozofskom fakultetu u Beogradu, Rajna Dragičević kaže da današnji način komunikacije mladih smanjuje jezične sposobnosti tih ljudi.

"Ako se emocije ne izražavaju njihovim pismenim ili usmenim dočaravanjem, već korištenjem emotikona, jasno je da to utječe na zakržljavanje jezičnih sredstava za njihovo označavanje", kaže profesorica. Dodaje kako se vokabular svodi na jedna nekoliko stotina riječi, a mnoge od njih dodatno se deformiraju ubacivanjem brojeva, skraćenica i engleskih riječi.

"Nema mnogo nade za razvoj jezičkih sposobnosti onih koji umjesto 'sačekaj me' kažu 'W8 4 me'. A ako se ne mogu izraziti, koliko nade možemo ulagati u njihov intelektualni napredak i njihovu budućnost?", pita se Dragičević.

Istaknula je kako se kod zrelih ljudi na tako oskudno obraćanje može gledati kao na igru jer su oni već jezično formirani, međutim, kaže, problem je kada jezično nezrelo dijete normalnim smatra razmjenjivanje informacija bez riječi, pomoću brojeva, skraćenica, emotikona, simbola...

Malo je vjerojatno da će dijete koje komunicira na taj način ikada uspjeti nadoknaditi izgubljeno u jezičnom i kognitivnom razvoju.

Komunikacija putem poruka ima još jednu mračnu stranu - djeca sve manje vremena provode u društvu jedni drugih.

"Ne treba zanemariti da se razvijamo i učimo čak i dok gledamo nečiji izraz lica dok nam se obraća, nečije geste, položaj tela. Učimo i dok pratimo način na koji netko izražava emocije, započinje razgovor, pozdravlja se kad odlazi. Sve češće se može zapaziti da našoj djeci sve ovo nedostaje jer sjede sami u svojim sobama, s telefonima u rukama, nervozni i usamljeni, i kucaju neke kvačice dok život prolazi pored njih", kaže Dragičević.

O alarmantnosti situacije u Srbiji najbolje govori podatak da petnaestogodišnjaci u prosjeku koriste 100 riječi, a prema razvojnim standardima već bi dijete predškolskog uzrasta u svom riječniku trebalo imati oko 2000 riječi, piše Blic.