Emerico Maria Laccetti, bivši pukovnik talijanskog Crvenog križa, 1999. godine bio je u Albaniji, vrlo blizu granice s Kosovom, i 78 dana svjedočio je NATO-ovim udarima tijekom kojih su bačeno tisuće eksploziva.
"Stajali smo na kontejnerima i promatrali bombardiranja – bilo je to kao perverzni novogodišnji vatromet. Čak se i s određene udaljenosti osjećao pritisak zraka, udarni valovi prolazili su kroz tijelo. Ali ne, nitko nas nije obavijestio o specifičnim opasnostima korištenog oružja", rekao je za Deutsche Welle prisjećajući se posljednjeg dana bombardiranja.
Tijekom njega korišteno je i streljivo s osiromašenim uranom – koji zbog svoje velike gustoće ima ogromnu probojnu moć, zbog čega pa se koristi protiv tenkova i oklopnih meta – ali pri razaranju ostavlja fini prah koji može predstavljati zdravstveni rizik.
Kada se Laccetti u srpnju 1999. vratio kući, počeli su problemi s disanjem i otišao je na pregled.
"Medicinsko osoblje odjednom je postalo vrlo uznemireno. Bilo je nešto u mom plućnom krilu, veličine 24x12x14 centimetara", ispričao je te dodao da mu je s 36 godina dijagnosticiran vrlo agresivan maligni tumor.
Liječenje je bilo uspješno, ali se rak vratio 2008. godine.
"Pronašli su neuobičajeno mnogo savršeno okruglih keramičkih čestica – kao da sam stajao u visokoj peći. Te čestice godinama su se taložile u mom tijelu i mogle su izazvati nova oštećenja upalom ili migracijom", objasnio je.
Otkrio je da postoje i drugi vojnici iste generacije koji su bili na istim lokacijama i dobili slične dijagnoze. Iako NATO tvrdi da ne postoje dokazi o trajnom riziku, talijanski su sudovi nakon tužbi presudili u korist 500 veterana, među kojima je i Laccetti, koji su tužili državu.