Jedan od žrtava, Jesus Ignacio Flores, sa 16 godina počeo je raditi na gradilištima i plantažama šećerne trske. Prije tri godine počeli su mu zakazivati bubrezi i njegovo je tijelo bilo prepuno toksina. Postao je preslab za rad - imao je grčeve, glavobolje i povraćao je. Umro je 19. siječnja u 51. godini. Pokopan je na groblju u Chichigalpi, gradu u Nikaragvi koji je poznat po proizvodnji šećera.
Studije su pokazale kako u Chichigalpi na svaka četiri muškarca najmanje jedan pati od simptoma kronične bolesti bubrega. Mnoge žrtve su upravo radnici koji rade na poljima šećerne trske. Mnogi lokalni liječnici vjeruju kako se krivac skriva među poljoprivrednim kemikalijama koje radnici godinama koriste bez ikakve zaštite koja je u zapadnim zemljama zakonom propisana.
U Nikaragvi i Salvadoru se broj umrlih od kronične bolesti bubrega u posljednjem desetljeću udvostručio. Znanstvenici su primili izvještaje o ovom fenomenu s područja koje se proteže od juga Meksika do Paname. Ministrica zdravstva Salvadora Maria Isabel Rodriguez zatražila je međunarodnu pomoć jer je 'epidemija narušila njihov zdravstveni sustav'. Ministrica kaže kako je jedan od glavnih poteškoća za istraživanje ove bolesti to što se 'sukobljava s profitom koji se ostvaruje proizvodnjom i prodajom pesticida i insekticida'.
Zapata Palacios također je osjećao simptome misteriozne bolesti. Bivšem radniku u polju šećerne trske iz Chichigalpe liječnici su rekli da ima gljivičnu infekciju. Nekoliko dana kasnije prevezen je u bolnicu u Chinandegi gdje su testovi pokazali kako je razina kreatinina, koji je marker oštećenja bubrega, 25 puta viša od normalne. Obitelj mu je rekla kako je hospitaliziran zbog dijalize, no u stvarnosti su mu željeli olakšati boli prije nego umre. Umro je 26. siječnja u dobi od 49 godina. Iza sebe je ostavio osmero djece. Troje ih već radi u poljima šećerne trske a čak dvoje od njih već pokazuju znakove ove misterione bolesti.