Japanci nemaju problema kada je potrebno raditi ludo radno vrijeme, ponekad do smrti, ali kada je riječ o rješavanju drugih životnih napetosti, oni bi jednostavno mogli spakirati kufere i nestati. To je ono što je poznato kao "johatsu" ili "ljudi koji ispare'', fenomen koji proučava Joseph Hincks. Prema procjeni Lene Mauger, francuske novinarke koja je napisala knjigu o toj temi, gotovo 100.000 japanskih građana ''nestaje'' jednom godišnje kada ne mogu izdržati poslovni, seksualni ili društveni pritisak.
To je dovelo do onoga što Mauger naziva alternativnim društvom u japanskom javnom društvu, u kojem očajni građani traže sklonište u "sjenovitim" područjima, daleko od gradova. No, ne podržava svatko Maugerove teorije, a jedan je kritičar rekao Hincksu da su dijelovi Maugerove priče "u najboljem slučaju fantazije".
Hincks je zapao u sukob s brojevima ''nestalih osoba'' tijekom njegove potrage duboko u kulturi u kojoj je biti "duhovno odnesen" dio legendi. Ono što je pronašao bili su "yonige-ya", tj. "noćne udruge" koje se specijaliziraju za pomoć osobama koje su žrtve nasilja u obitelji, što klijente na kraju može koštati tisuće dolara.
Predsjednik Uprave jedne takve tvrtke, Yonigeya TS, kaže kako je jedan od njegovih ciljeva "popuniti prazninu" za zlostavljane građane na način kakav zakoni i skloništa možda ne mogu. No, nasilje nije jedini razlog zbog kojeg TS privlači klijente, neki pokušavaju izbjeći dug ili poslodavce ili čak nestati bez ikakvog razloga. Za one koji ne mogu platiti profesionalni tim za nestajanje, uvijek postoje vodiči kako to uraditi sam. Jedan takav vodič se hvali sloganom: "Napustite svoju tužnu, patetičnu stvarnost". S druge strane, počinju se otvarati udruge koje se bave praćenjem "nestalih" osoba.