Tako je CNN objavio tekst britanskog novinara Billa Emmotta, bivšeg dugogodišnjeg urednika uglednog The Economista I autora knjige ‘Good Italy, Bad Italy’. U svojoj analizi Emmott se bavi analizom razloga zbog kojih velik broj Talijana svoje glasove i dalje daje političaru koji je nanizao golem broj skandala, optužbi i istraga.
Emmott polazi od činjenice da je u današnjem svijetu, u kojem masovni mediji imaju golem utjecaj na sve društvene procese, a pogotovo one političke, logično da ostaje vrlo malo prostora za javnost da bude blagonaklona prema skandalima, osobnim neuspjesima ili lošem učinku političara, pogotovo onih koji su na vlasti. No, prema tim bi kriterijima Silvio Berlusconi već odavno trebao biti politički mrtav, umjesto da ponovno igra važnu ulogu nakon posljednjih izbora u Italiji.
>> Berlusconi pod novom istragom zbog sumnje na korupciju
I dok svijet, piše Emmott, uvijek iznova ostaje zbunjen Berlusconijevim uspjehom u privlačenju glasova birača, Talijani, čak i onaj dio koji ga nikako ne želi vidjeti ni blizu vlasti, nikad nisu ni blizu tako iznenađeni. Emmott smatra da je to zbog toga što o Berlusconiju razmišljaju u kontekstu, nikad izdvojeno iz njega. A u talijanskoj je politici, prema Emmottu, kontekst sve.
Emmot navodi 8 'općih mjesta' koji bi po njegovom mišljenju mogli rasvijetliti ‘misterij’ novog Berlusconijevog uzleta, iako je samo nekoliko mjeseci ranije u anketama stajao prilično loše. Radi se o, u dobrom dijelu javnosti, omraženim i poznatim Berlusconijevim karakteristikama i postupcima, koje po Emmottu ne bi trebalo uzeti zdravo za gotovo, jer lako mogu ‘prekriti’ neke druge poruke i postupke kojima Berlusconi dolazi do pažnje birača i na koncu skupi velik broj glasova.
Silvio Berlusconi daje evjerojatna obećanja
Kao prvo, on daje nevjerojatna obećanja za koja nitko ne vjeruje da ih može ispuniti – no to je samo djelomično istina, piše Emmott. Za Berlusconija je, naime, karakteristično da jednu stvar kaže danas, a sutra sasvim oprečnu, i to kako bi privukao pozornost različitih grupacija i u različitim prilikama, bez trunke srama. Talijani su toga svjesni, a oni koji ga podupiru skloni su takve poteze tumačiti dijelom kao dio njegovog karaktera, a dijelom nastojanjem da zabavi i umili se onima kojima se u tim trenucima svojim ponašanjem i izjavama obraća. No, Emmott upozorava da takav doživljaj Berlusconija lako može zavarati – naime, u svoj toj ‘galami’, ključno Berlusconijevo obećanje u predizbornoj kampanji itekako je izvedivo, a radi se o smanjenju ili čak ukidanju u Italiji izrazito nepopularnog poreza na imovinu.
Silvio Berlusconi je čovjek kojem se ne može vjerovati
Drugo, Berlusconijeva reputacija je takva da se općenito smatra da mu se ne može vjerovati. U smislu ukupne ekonomske politike, Emmott smatra da je to istina. Ali nije u kontekstu porezne politike. Smanjenje poreza i prije je obećavao i dijelom je ta obećanja ispunio. Tijekom posljednje kampanje, na nevjerojatano je umješan način, u svom stilu, obećao da će, ako treba, iz svog džepa isplatiti povrat od poreza na imovinu građanima. To mu, naravno, gotovo nitko nije povjerovao, ali u konačnici to nije ni bitno – time je samo još jače privukao pozornost na svoju ključnu poruku biračima, a to je da će smanjiti poreze.
Silvio Berlusconi je neodgovoran
Treća uobičajena zamjerka Berlusconiju je ona da je neodgovoran. I to je, smatra Emmott, točno, no prema njegovom mišljenju, takvi su gotovo svi u ciničnoj talijanskoj politici. Njegov plan namicanja sredstava rezanjem zakona na imovinu pun je rupa kao sito. Da bi se pokrila rupa u financijama koja bi time nastala, dodatno će se morati opteretiti poreznim davanjima neki drugi dio građana, ili će se morati rezati na drugim stranama. No, to u konačnici i nije važno – njegovim biračima bitno je samo da nestane taj omraženi porez. U svojem fokusu na politici poreza, Berlusconi je radije slušao volju svojih birača, uzimajući njihovo mišljenje ozbiljno, umjesto da im se obraćao s visoka, kao što su činili neki njegovi konkurenti.
Silvio Berlusconi je nacionalna sramota
Četvrto, opće je mišljenje da su Berlusconija istrage protiv njega i njegovi seksualni skandali učinili nacionalnom sramotom. Emmott smatra da realno tomu baš i nije tako te navodi da je njegovo ponašanje bitno rastegnulo granice tolerancije građana Italije, a to objašnjava važnošću već spomenutog konteksta. Naime, velika većina Talijana smatra da je talijanski pravosudni sustav neopisivo loš i neučinkovit, pa Berlusconijevu ulogu u svemu tome ne doživljavaju tako dramatičnom, jer ionako je on u tom neučinkovitom sustavu samo jedan od mnogih. Osim toga, mnogi njegove seksualne skandale smatraju marketinškim potezom. Iako ti skandali, kao i njegovo nastojanje da njima pokaže da je glamurozan, mlad u duši, sretan, zabavan i šarmantan čovjek, mnoge Talijane ozbiljno iritiraju, pogotovo mlađe žene, ipak dovoljno velik dio građana smatra njegove 'akrobacije' simpatičnim te smatraju da to nisu stvari koje značajnije štete njegovoj osobi u političkom smislu.
Oponenti Silvija Berlusconija ostavljaju dojam državnika
Kao peto, navodi se mišljenje da se njegovi politički oponenti ponašaju više kao državnici i ostavljaju dojam daleko odgovornijih političara. Emmott smatra da to vrijedi u slučaju Marija Montija, ali samo djelomice za Berlusconijeve glavne, tradicionalne oponente jer, kako navodi Emmott, i ljevica je nanizala dobar broj skandala u smislu zlouporabe političke moći, pa i u financijskom sektoru u smislu angažmana treće po veličini banke u Italiji (I najstarije), Monte dei Paschi di Siena, u korist lokalnog ogranka lijeve Demokratske stranke. Osim toga, i Marija Montija i ljevičarskog lidera Pier Luigi Bersanija u javnosti doživljavaju dosadnim političarima, bez karizme, koji nisu narodu ponudili nikakvu ‘pozitivu’. A to je široko otvorilo vrata osobi kao što je Berlusconi.
Silvio Berlusconi je staromodan političar
Šesto općenito mišljenje jest da je jedina politička opcija koja doista inzistira na promjenama, pokret Pet zvijezda komičara Beppea Grilla. No, u tom kontekstu, Berlusconijev staromodni, konzervativno-politički stil u kojem inzistira na smanjenju poreza i nastoji učvrstiti svoju političku moć, dobio je šansu da se široko razmaše. Osim toga, iako ne nudi značajne promjene, ipak je i dalje veseo, nasmijan, zabavan i šarmantan.
Politika se danas utjelovljuje u pojedincu
Sedmi element je pretpostavka da se politika danas utjelovljuje u osobnosti jednog političara, kao što je pokazao primjer Grilla, pri čemu se njega i Berlusconija smatra političarima koji stoje u strogoj opoziciji jedan naspram drugoga. Emmott smatra točnim da poljuljani status tradicionalnih političkih stranaka i njihovog djelovanja, uz posredovanje masovnih medija i televizije napose, donose značajnu prednost onima koji se uspijevaju profilirati kao utjelovljenje određene ideje u talijanskoj politici. Individua i osobne priče iz njihova života privlače pažnju javnosti i ljudi su skloni solidarizirati se s životnim osobama te njihovim životnim pričama, čak i ako pripadaju političkoj opciji kojoj pojedinac nije sklon. Jedan od talijanskih političara koji je to itekako dobro iskoristio, navodi Emmott, je fašistički vođa Benito Mussolini.
Silvio Berlusconi bogati je vlasnik utjecajnih medija
I na kraju, kao osmi element, Emmott ironično podsjeća na to da je Berlusconi vlasnik triju najjačih komercijalnih televizija u Italiji, najjače oglašivačke tvrtke I milijarde eura kojima može podupirati i upravljati svojim saveznicima I pobornicima.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook