Minhenska sigurnosna konferencija, koja počinje u petak, već više od šest desetljeća predstavlja jedno od ključnih mjesta na kojem se reflektira stanje globalne politike i sigurnosti.
Nastala je 1963. godine u kontekstu hladnog rata, kao forum zapadnih političkih i vojnih elita s ciljem jačanja transatlantskog saveza i strateške koordinacije unutar NATO-a.
U svojim počecima bila je izrazito usmjerena na vojna pitanja, nuklearno odvraćanje i odnos prema Sovjetskom Savezu i Varšavskom paktu te je funkcionirala kao svojevrsni laboratorij zapadne sigurnosne misli u bipolarnom svijetu.
Iako bez formalne političke moći, konferencija je već tada stekla reputaciju prostora u kojem se ne donose izravne odluke, ali se oblikuju ideje i najavljuju smjerovi buduće politike.
Raspad Varšavskog pakta i kraj hladnog rata označili su duboku transformaciju Minhenske konferencije. Sigurnost se više nije mogla svesti na vojni sukob dvaju blokova, nego je obuhvatila niz novih izazova: regionalne ratove, terorizam, energetsku sigurnost, kibernetičke prijetnje, migracije i klimatske promjene.
Konferencija se iz zapadnog sigurnosnog kluba postupno pretvorila u globalni forum na kojem sudjeluju politički lideri, vojni zapovjednici, diplomati i predstavnici poslovnog sektora iz cijelog svijeta.
Upravo ta transformacija odražava širu promjenu međunarodnog poretka – prijelaz iz bipolarne stabilnosti u složeniji, fragmentiraniji i nepredvidiviji multipolarni svijet.
Pozornica prijelomnih trenutaka
Tijekom godina Minhenska sigurnosna konferencija postala je pozornica govora koji su označili prijelomne trenutke međunarodne politike.
Posebno se ističe nastup Vladimira Putina 2007. godine, u kojem je prvi put otvoreno osporio američku hegemoniju i unipolarni svjetski poredak, čime je simbolično najavio povratak geopolitike i novu fazu konfrontacije između Rusije i Zapada, posredno i agresiju na Ukrajinu.
“Mislim da je očito da širenje NATO-a nema nikakve veze s modernizacijom samog Saveza ili s osiguranjem sigurnosti u Europi. Naprotiv, predstavlja ozbiljno provociranje koje smanjuje razinu međusobnog povjerenja” rekao je tada ruski predsjednik.
Slično tome, 2014. godine, u jeku ukrajinske krize, Njemačka je upravo u Münchenu počela redefinirati svoju vanjskopolitičku ulogu, signalizirajući spremnost na aktivnije sudjelovanje u globalnoj sigurnosti. Tadašnji njemački predsjednik Joachim Gauck rekao je: “Njemačka se budi. Njemačka je prevelika da bi se mogla skrivati iza svoje povijesti.“
U novije vrijeme, govor američkog potpredsjednika JD Vancea 2025. godine dodatno je razotkrio duboke ideološke i političke pukotine unutar Zapada, pokazujući da transatlantsko partnerstvo više nije homogeno niti samorazumljivo. Najviše je govorio o propadanju Europe i europskih vrijednosti i riječima "novi šerif je u gradu" opisao buduću politiku Donalda Trumpa.
Najvažnija konferencija od 1963.
Danas Minhenska sigurnosna konferencija funkcionira kao svojevrsno ogledalo globalnog poretka. Rat u Ukrajini, rivalstvo između SAD-a i Kine, slabljenje međunarodnih institucija i rast političke polarizacije unutar zapadnih društava dominiraju raspravama, dok se istodobno sve jasnije nazire kraj razdoblja u kojem je Zapad imao neupitnu političku i normativnu dominaciju.
Konferencija pritom zadržava svoju specifičnu ulogu: ona nije mjesto formalnih pregovora ni donošenja deklaracija, ali jest prostor u kojem se susreću suparnici, testiraju političke poruke i artikuliraju strateške vizije. Upravo zbog toga Muenchen često postaje pozornica na kojoj se javno manifestiraju promjene koje će tek kasnije dobiti institucionalni oblik.
U tom kontekstu očekivanja od aktualnog izdanja konferencije dodatno su pojačana. Rasprave o budućnosti NATO-a, mogućoj autonomiji europske obrane, perspektivama rata u Ukrajini i redefiniciji odnosa prema Rusiji i Kini odvijat će se paralelno s pitanjima unutarnje stabilnosti zapadnih demokracija.
Minhenska sigurnosna konferencija tako danas više ne simbolizira sigurnost u klasičnom smislu, nego nesigurnost svijeta u kojem se stari poredak raspada, a novi još nije jasno definiran.
Ako je tijekom hladnog rata predstavljala arhitekturu stabilnosti, a nakon 1990-ih forum svjetske sigurnosti, danas ona prije svega odražava krizu poretka – i istodobno ostaje jedno od rijetkih mjesta na kojem se o toj krizi govori otvoreno, bez diplomatskih filtera i formalnih ograničenja.
Wolfgang Ischinger, dugogodišnji predsjednik ove sigurnosne konferencije i jedan od najuglednijih europskih sigurnosnih analitičara, rekao je: "Današnje međunarodno sigurnosno okruženje nestabilnije je nego u bilo kojem trenutku kojeg se mogu sjetiti u svojoj karijeri. A iduća konferencija vjerojatno najvažnija od 1963. godine."