Ulica u Tuzli zatrpana je pokrivačima, tepisima, odjećom i obućom. Sve je to potrebno migrantima prije nego krenu prema zemljama Europske unije. "Naš krajnji cilj je Belgija, Nizozemska, Italija..." kazao je Milad, jedan od Afganistanaca u Tuzli. Na putu prema tim zemljama je Hrvatska.
Od Afganistana su putovali preko Turske, Makedonije, Srbije i ilegalno ušli u BiH. "U BiH je najteže. Evo, ovdje u Tuzli spavamo na betonu, nemamo nikakve normalne uvjete. Obični ljudi nam pomažu, ali ovdje nam je potreban kamp. Mi ne želimo ostati u Tuzli, samo želimo da dva-tri dana, koliko boravimo tu, imamo minimalne uvjete za preživljavanje", dodaje Milad.
Policija, javlja Avaz, odrađuje svoj posao, dok druge gradske, kantonalne i države službe migracijska kriza u Tuzli gotovo da i ne zanima, usprkos brojnim apelima. Migrantima najviše pomaže grupa volontera, kojima se pridružuju volonteri iz drugih sredina na području kantona. Migrante nadgledaju aktivisti Crvenog križa, a Narodna kuhinja Imaret osigurava im obroke.
"U ovih 16-17 mjeseci migrantske krize od lokalnih ili kantonalnih institucija na naše je pozive konkretnim djelima odgovorio samo načelnik Općine Čelić. On je platio jednom ugostiteljskom objektu novac za korištenje tuševa", kazao je Senad Pirić Čupo, jedan od volontera. Nabavka hrane, odjeće, obuće i drugih potrepština trenutačno nije glavni problem. Problem je, navodi, zima koja dolazi jer u Tuzlu svakodnevno pristiže između 100 i 200 migranata kojima je potreban nužni smještaj.