Stisnut između belgijskog Liegea i njemačkog Aachena, Maastricht je prije četvrt stoljeća svjedočio rađanju odvažnog plana integracije europskih zemalja u jednu uniju.
Cijeli grad je 7. veljače 1992. bio euforičan, prisjeća se Theo Bovens, čelnik pokrajine Limburg.
"Mogli ste opipati proeuropsku atmosferu", rekao je.
"Svaka trgovačka ulica je bila povezana s nekom zemljom, jedna s Belgijom, druga s Njemačkom, treća s Britanijom i tako dalje. Vlasnici su trgovine ukrašavali njihovim zastavama i robom", priča Bovens.
Toga dana su čelnici 12 zemalja Europske ekonomske zajednice u novoj zgradi pokrajinske vlade na rijeci Meuse potpisali Mastriški sporazum kojim su udareni temelji današnjoj Europskoj uniji i jedinstvenoj valuti euru.
Dvadeset i pet godina poslije, nakon dužničke krize u eurozoni i golemog imigracijskog vala koji su uzdrmali te temelje, Maastricht i njegovih 120 tisuća stanovnika osjećaju da grad ima vitalnu, čak egizstencijalnu ulogu.
"Mislim da moramo pokušati ponovo razbuktati tu iskru, koja je još ovdje, i zajamčiti da je europski san koji smo sanjali prije 25 godina i dalje san, a ne noćna mora od koje svi strahujemo", rekla je mastriška gradonačelnica Annemarie Penn-te Strake.
Mjesne vlasti pozivaju na povratak ideala i vrijednosti utkanih u taj sporazum, od kojeg se, strahuju, previše članica EU-a udaljilo.
Smješten na tromeđi Belgije, Njemačke i Nizozemske, Maastricht i pokrajina Limbur uskoro će u Bruxelles poslati program ideja o rekonstrukciji i revitalizaciji Europske unije, koje su plod jednogodišnje javne rasprave u tom kraju.
"Ne treba nam manje Europe", rekao je Bovens parafrazirajući riječi nekih europskih lidera. "Treba nam druga Europa".
Vjera u Europu
Na mastriškom glavnom trgu, gdje se u ovo doba miješaju mirisi uštipaka i pečene piletine, svira karnevalska glazba i čuju se različiti jezici, mještani i dalje imaju vjere u Europu.
"Kad vidim sve promjene u SAD-u, mislim da je dobro što europski san još postoji", kaže 25-godišnji prodavač Fabien Ruiter.
Onima koji bi se htjeli skloniti iza vlastitih granica, 19-godišnja Esmee poručuje da će "migracije biti problem bez obzira jeste li u EU-u ili izvan".
Stvaranje puta prema jačem EU-u uistinu je težak zadatak u "ovoj Europi koja je veća, ali i s više podjela", tvrdi Sophie Vanhoonacker sa sveučilišta u Maastrichtu.
"Politički lideri moraju podmetnuti leđa i preuzeti odgovornost, ali nisam sigurna hoće li", dodala je.
Istu dilemu imali su njihovi prethodnici 1992. godine, u doba nesigurnosti izazvane raspadom Sovjetskog Saveza, ali su se odvažili na pozitivan i hrabar plan.
Njihov san, 25 godina kasnije, u velikoj je opasnosti.
"Ključ za oporavak nije u Bruxellesu, ključ je u zemljama članicama", naglašava Vanhoonacker. (Hina)