Radila je i do 19 sati dnevno, spavala u negrijanoj baraci bez pitke vode te mjesecima nije dobila ni cent plaće.
Tako je gotovo dvije godine, tvrdi 50-godišnja Marokanka Fatima, izgledao njezin život na farmi ovaca u Španjolskoj, zbog čega su sada uhićena trojica muškaraca osumnjičenih za trgovinu ljudima.
Fatima je prije šest godina iz Maroka otišla u Španjolsku kao sezonska radnica kako bi brala jagode. Koronavirus je poremetio te planove, istekla joj je radna dozvola, a umjesto da se vrati kući, odlučila je ostati i pokušati zaraditi novac za supruga i četvero djece.
Kako nije imala dozvolu za boravak, snalazila se tako što je radila razne poslove. Čuvala je djecu i starije osobe, pekla kruh i šivala cipele. Posebno je bila ranjiva s obzirom na to da je bila nepismena i nije znala španjolski jezik. Otac ju je još kao šestogodišnjakinju ispisao iz škole kako bi radila na obiteljskom gospodarstvu u Maroku.
U početku joj je pomagao brat koji je živio u Španjolskoj, no zbog straha da će imati problema jer je boravila bez dokumenata pronašao joj je posao na farmi u pokrajini Kastilja i León. "Tada je počela noćna mora", ispričala je za Guardian.
Na farmi je u početku radila zajedno s još jednom Marokankom koja joj je prevodila i pomagala. Vlasnici su se, kaže, isprva prema njima odnosili korektno, no ubrzo je primijetila da nešto nije u redu. Nikada nije dobila ugovor o radu, a za prva tri mjeseca primila je ukupno 900 eura, iako je tadašnja minimalna plaća u Španjolskoj iznosila oko 1425 eura mjesečno. Nakon toga, tvrdi, više nije dobila ni cent. Obitelj joj je govorila da novac ulažu u sređivanje njezine boravišne dozvole, pa zbog toga ne mogu isplaćivati plaću.
Kada je druga radnica nakon godinu i pol dobila dokumente i otišla s farme, sav posao pao je na Fatimu. Kaže da je radni dan počinjao oko dva sata ujutro, a završavao kasno navečer. Sadila je i brala povrće, muzla ovce, hranila životinje, čistila kokošinjce i obavljala sve druge poslove na gospodarstvu. Procjenjuje da je radila i do 19 sati dnevno, svih sedam dana u tjednu. "Nisam više mogla izdržati. Da sam ostala ondje, vjerojatno bih se ubila", rekla je.
Odlazak druge radnice, kaže, označio je prekretnicu. Osim što je ostala sama obavljati sve poslove na farmi, tvrdi da je tada počelo i fizičko te seksualno zlostavljanje. Kaže da su je sin i otac tukli te joj prijetili još gorim nasiljem. "Jednom mi je traktorom prešao preko stopala. Pitala sam ga zašto mi to radi, a on je odgovorio da sam to zaslužila i da bi me najradije pregazio", ispričala je.
Živjela je u maloj baraci bez grijanja. Tijekom zime temperature su padale i do minus šest stupnjeva, a jedinu grijalicu, koju joj je poklonio Marokanac koji je povremeno dolazio na farmu kupovati mlijeko, vlasnici su joj oduzeli.
Nakon što ih je pitala kada će dobiti plaću i dokumente, tvrdi da su otac i sin jedne noći razbili vrata i prozore njezina smještaja. "Nakon toga imala sam osjećaj kao da spavam na ledu", rekla je. Nije imala pitku vodu ni kupaonicu. Za pranje je koristila crijevo kojim su napajali stoku, a zahod je bila rupa u zemlji.
S farme je smjela izaći samo jednom u dva tjedna, kada bi je odvezli do obližnje trgovine. Vlasnici su joj govorili da se ne približava policiji jer će, ako ih kontaktira, odmah biti deportirana u Maroko.
Sve vrijeme razmišljala je samo o tome da se ne vrati kući praznih ruku. "Udarala sam glavom o zid. Mislila sam da ću odande izaći ili s dokumentima ili mrtva", prisjetila se.
Krajem 2023. policija je dobila dojavu da je na farmi zatočena žena koju iskorištavaju. Nakon višemjesečne istrage policajci specijalizirani za borbu protiv trgovine ljudima zajedno s inspekcijom rada upali su na farmu.
Zatekli su Fatimu u iznimno lošim i nehigijenskim uvjetima, bez električne energije i osnovnih uvjeta za život. "Pomislila sam: neka bude što god mora biti, samo neka ovome dođe kraj", rekla je.
Nakon spašavanja pomoć joj je pružila katolička redovnička zajednica Adoratrices, koja pomaže žrtvama trgovine ljudima. Organizacija joj je osigurala smještaj, pomogla pronaći posao i novi dom te joj omogućila da ponovno vidi svoju djecu.
Voditeljica njihove podružnice u Burgosu kaže da je Fatima u početku bila povučena, prestrašena i nije željela izlaziti iz sobe. "Danas je potpuno druga osoba. Kad uđe u prostoriju, unese vedrinu", rekla je.
Fatima danas ima pravo legalno raditi u Španjolskoj i nada se da će pravda biti zadovoljena. "Nakon svega što sam prošla, vjerujem institucijama. Ponosna sam što sam izdržala. Sada želim započeti novi život i dovesti svoju obitelj da bude sa mnom", poručila je.