Prije samo pola godine o načinima na koje američke tajne službe prikupljaju podatke tvrdilo se štošta, ali sve je to najčešće bilo u sferi nagađanja. A onda se početkom lipnja pojavio nekadašnji obavještajac Edward Snowden i pokrenuo pravu lavinu informacija o metodama praćenja i prisluškivanja koje prakticira Nacionalna sigurnosna agencija (NSA).
S vremenom su, u nekim slučajevima neovisno o Snowdenu, isplivali i drugi podaci koji pokazuju da su pod paskom američkih špijuna bili i komunikacijski kanali nekih lidera koje Amerika javno tretira kao prijatelje i saveznike.
U nastavku donosimo kraći pregled razvoja špijunske afere od izlaska Edwarda Snowdena u javnost do danas.
LIPANJ
Britanski list Guardian 5. lipnja objavljuje prvu vijest temeljenu na podacima koje je dobio od Edwarda Snowdena. Riječ je o masovnom prikupljanju ispisa telefonskih poziva korisnika Verizona, jednog od najvećih američkih telekom operatera. Ispise prikuplja NSA na temelju tajnog sudskog naloga.
Dan kasnije, Guardian i Washington Post objavljuju veliku priču o dotad tajnom programu Prism, putem kojega NSA od 2007. godine dobiva izravan pristup serverima najvećih američkih tehnoloških kompanija, uključujući Microsoft, Yahoo, Google, Facebook, AOL i Apple. Na taj način obavještajci mogu pretraživati manje-više što god žele kada je riječ o internetskoj komunikaciji (elektronička pošta, chat, privatne poruke, statusi...) korisnika spomenutih tvrtki.
Otkriveno je i da se podacima iz američkog programa Prism od 2010. godine koristi i britanska obavještajna agencija GCHQ, a na vidjelo je izašla i karta svijeta na kojoj se precizno vidi koje države NSA najviše prisluškuje. Ime programa uz pomoć kojega se spomenuta karta generira je 'Doušnik bez granica'.
Dana 9. lipnja Edward Snowden je izašao u javnost kao čovjek koji je dostavio podatke o prisluškivanju, nakon čega su Amerikanci krenuli u, ispostavit će se bezuspješan, lov na njega. Nakon što je neko vrijeme proveo u Hong Kongu, u posljednji je trenutak izbjegao izručenje svojoj domovini odletjevši za Moskvu. Rusija mu je, nakon nekoliko tjedana provedenih na aerodromu, napokon dala privremeni azil u trajanju od jedne godine.
U međuvremenu je, na temelju dokumenata koje je dao medijima, otkriveno da je britanski GCHQ uz znanje NSA prisluškivao telefone i nadzirao email komunikaciju lidera skupine G20, koji su 2009. godine bili na dva summita u Londonu. Ista je agencija u sklopu operacije Tempora dobila pristup optičkim kablovima vodećih telekom operatera koji povezuju svijet tako što kroz njih idu ogromne količine internetskog i telekomunikacijskog prometa. Prikupljene su enormne količine podataka o običnim i nedužnim ljudima koje su podijeljene s partnerskom agencijom NSA.
Krajem mjeseca razotkriven je i američki program špijuniranja diplomatskih predstavništava država i entiteta koje smatra svojim saveznicima. Na popisu 'meta' našlo se 38 veleposlanstava i misija, uključujući misiju Europske unije pri UN-u te njezin ured u Washingtonu. Tu su još i veleposlanstva Francuske, Italije, Grčke, Japana, Meksika, Južne Koreje, Indije i Turske. Der Spiegel je izvijestio da su se prisluškivali i veliki sastanci EU u Bruxellesu, a da je čitava operacija navodno vođena iz obližnje zgrade NATO-a.
SRPANJ
Njemačka kancelarka Angela Merkel informacije o američkom špijuniranju europskih država nazvala je 'izrazito ozbiljnim incidentom'. 'Hladni rat je završio. Naravno da je borba protiv terorizma važna te da se podaci moraju prikupljati i putem interneta, ali mora se paziti da to bude odmjereno', kazala je početkom srpnja, kada još nije bila svjesna da je i ona osobno bila metom prisluškivanja NSA.
Kao mogući odgovor SAD-u, Europska je komisija objavila da bi mnoge europske kompanije uslijed špijunskog skandala mogle raskinuti ugovore s američkim pružateljima internetskih usluga i tako cijelom tom sektoru, a onda i američkom gospodarstvu, nanijeti izvjesnu financijsku štetu.
Tehnološki gigant Microsoft i druge kompanije uključene u program Prism pravdale su se da su podatke obavještajnoj zajednici morale ustupati zbog tajnih sudskih naloga jer bi u suprotnome kršili zakon. No, sredinom srpnja otkriveno je da je baš Microsoft svojevoljno pomagao agentima NSA i prije nego što bi sudski nalog stigao. Tako je i prije službenog lansiranja svog portala Outlook.com omogućio agentima zaobilazak enkripcije kako bi lakše i brže došli do sadržaja emailova i poruka na chatu.
Guardian je krajem srpnja razotkrio XKeyscore, još jedan dotad tajni program Nacionalne sigurnosne agencije. Agenti NSA u samo nekoliko klikova putem njega mogu doći do sadržaja emailova, chat poruka ili adresa internetskih stranica koje je netko posjetio.
U jednoj od svojih izjava Edward Snowden je zapravo opisao koliko spomenuti program jednostavno funkcionira. 'Sjedim za svojim radnim stolom i mogu pratiti bilo koga - vas, vašeg računovođu, saveznog suca pa čak i predsjednika, kada bih znao njegovu privatnu email adresu', rekao je.
Za XKeyscore nikakav sudski nalog navodno nije potreban, a program ne samo da omogućuje pregled povijesti nečijih aktivnosti na internetu, već navodno može u realnom vremenu pratiti što osoba radi na svom računalu, ako je online.
KOLOVOZ
Dokumenti koje je medijima ustupio Snowden pokazuju i da je britanski GCHQ na neki način prodavao svoje usluge Amerikancima. Otkriveno je da je NSA na račun GCHQ-a uplatio 100 milijuna funti kako bi radio ono što američki obavještajci očekuju.
Partner Glenna Greenwalda, novinara koji je u Guardianu objavio niz članaka na temelju dokumenata koje je dobio od Snowdena, uhićen je sredinom kolovoza na aerodromu u Londonu prema britanskom antiterorističkom zakonu. Držali su ga devet sati, tijekom kojih su mu zaplijenili mobitel, laptop, fotoaparat, memorijske kartice i drugu opremu za koju su sumnjali da sadrži povjerljive podatke. Greenwald i Guardian su sve ocijenili pritiskom na medije, ali su javnosti dali do znanja da Snowdenove tajne drže na više lokacija i u više primjeraka.
U međuvremenu je otkriveno da su kompanije koje su sudjelovale u programu Prism od Nacionalne sigurnosne agencije u tu svrhu dobivale novac, što se može interpretirati kao da su prodavale podatke svojih korisnika američkim vlastima. Neke od njih su navele da su sve isplate obavljene na temelju zakona.
RUJAN
Guardian, New York Times i ProPublica početkom rujna objavili su još jednu veliku i pomalo zastrašujuću priču temeljenu na dokumentima koje su dobili od Edwarda Snowdena. Riječ je o programu u sklopu kojega NSA svake godine potroši 250 milijuna dolara na suradnju s raznim softverskim kompanijama. Agencija im plaća da u svoje proizvode ugrađuju grešku poznatu samo špijunima, uz pomoć koje onda dobivaju pristup mjestima za koja prosječni korisnici interneta misle da su zaštićena enkripcijom - internet bankarstvo, online kupovina i sl.
Otkriveno je i da je NSA zapravo sama napisala dokument o globalnim sigurnosnim standardima na internetu, koji je u uporabi od 2006. godine. U taj je dokument, iza kojega tek formalno stoji Američki nacionalni institut za standarde i tehnologiju, ubačeno nekoliko odredbi koje unose slabosti u standarde koji bi trebali služiti kao minimum sigurnosti za prosječne korisnike diljem svijeta.
Prema podacima iz Snowdenovih dokumenata, američki obavještajci gotovo sve prikupljene podatke, izuzev službene komunikacije američkih državnih dužnosnika, 'sirove' dijele s izraelskim tajnim službama. Objavljeno je i da su prisluškivani brazilska predsjednica Dilma Rouseff te predsjednik Meksika Enrique Pena Nieto. Metom NSA bila je i Indija, odnosno njezina predstavništva u New Yorku i Washingtonu.
Njemački Der Spiegel objavio je da NSA ima pristup korisničkim podacima s pametnih telefona koji koriste tri vodeća operativna sustava - Appleov, Googleov i Blackberryjev. Mogu lako otkriti lokaciju uređaja te dobiti ispis poziva i poslanih SMS poruka.
Doznalo se da, unatoč tvrdnjama Obamine administracije da NSA čuva podatke isključivo o sumnjivcima, američki obavještajci do godinu dana čuvaju prikupljene informacije o baš svakome na koga su naletjeli na internetu. Riječ je o stranicama koje je korisnik posjetio, emailovima koje je poslao, pretragama koje je obavio putem internetskih tražilica, aktivnostima na društvenim mrežama pa čak i lozinkama koje je unio za gledanje određenih sadržaja. Na taj se način vrlo brzo može izraditi profil osobe o kojoj su podaci prikupljeni.
LISTOPAD
Iako se činilo da špijuniranje pomalo odlazi u drugi plan, u listopadu je zapravo na površinu isplivao čitav niz novih skandala. Washington Post je tako otkrio da NSA povrh svega prikuplja čitave adresare koje korisnici imaju na Facebooku ili u email servisima poput Gmaila i Yahoo Maila, a onda je stiglo nekoliko bombastičnih otkrića.
Le Monde objavio je da su Amerikanci masovno pratili telefonske razgovore francuskih državljana. U samo mjesec dana, od 10. prosinca prošle do 8. siječnja ove godine, prikupili su podatke o čak 70 milijua uspostavljenih poziva. Njemački Der Spiegel je doznao da su agenti NSA hakirali email bivšeg predsjednika Meksika Felipea Calderona, a otkriveno je da masovno prisluškivalo i talijanske te španjolske građane.
Skandal je do usijanja dovelo priopćenje iz ureda njemačke kancelarke Angele Merkel odaslano 23. listopada u kojemu se tvrdi da su u Berlinu dobili informaciju da je prisluškivan kancelarkin mobitel. Bijela je kuća ustvrdila da mobitel trenutno ne prisluškuju te da ga nemaju namjeru prisluškivati ni ubuduće, ali nisu htjeli reći jesu li to činili u prošlosti. Sama je Merkel Washingtonu kasnije poručila da se prijatelje ne prisluškuje.
Odmah je zatim objavljeno da je NSA prisluškivala čak 35 svjetskih lidera, no nisu navedena njihova imena. Krajem listopada održan je summit EU u Bruxellesu, na kojemu su ranije najavljene teme bile gotovo potpuno zasjenjene najnovijim otkrićima o američkim špijunskim aktivnostima.
Talijanska je Panorama objavila da je pod prismotrom tajnih agenata bila čak i konklava na kojoj je za novog papu izabran bivši biskup Buenos Airesa kardinal Bergoglio, danas poznat kao papa Franjo.
Bijela je kuća krajem listopada priznala da bi američku špijunsku praksu trebalo obuzdati, a predsjednik Barack Obama najavio je preispitivanje dosad razotkrivenih operacija NSA.
STUDENI
Edward Snowden je u Rusiji pronašao posao kao računalni tehničar na jednom tamošnjem internetskom portalu, a početkom studenoga susreo se u Moskvi s jednim zastupnikom njemačkog Bundestaga. Predao mu je pismo njemačkoj vladi u kojem izražava spremnost svjedočiti o prisluškivanju Angele Merkel, što se protumačilo i kao indirektni zahtjev za azilom u Njemačkoj, s obzirom da je u Rusiji azil dobio samo privremeno.
Britanski je Independent u međuvremenu razotkrio još jednu aferu koja se temelji na Snowdenovim podacima. Navodno je njemačke dužnosnike prisluškivala i Velika Britanija i to s krova svoje ambasade u Berlinu, koja se nalazi u neposrednoj blizini američkog diplomatskog predstavništva, a u istom je kvartu gdje i Bundestag te ured Angele Merkel.
Zbog svega je na razgovor, prvi put od Drugog svjetskog rata, bio pozvan britanski veleposlanik, a Independent je u svom izvješću opisao općeniti modus operandi američkih špijuna, koji podatke očito nerijetko prikupljaju u suradnji s britanskim kolegama.
Navodi se tako da NSA, najčešće na krovovima američkih diplomatskih predstavništava, na više lokacija u Europi i centralnoj Aziji ima operativne centre, od kojih se jedan nalazi i u glavnom gradu Hrvatske Zagrebu. Iz spomenutih centara informacije se prvo šalju u britansku vojnu bazu u Northamptonshireu, a otamo putuju u zajednički britansko-američki centar u američkoj saveznoj državi Maryland. Sve se odvija na temelju dugogodišnjeg pakta dviju država o dijeljenju obavještajnih podataka.