Grmljavinske oluje kriju više od samih munja, jer znanstvenici su po prvi put zabilježili sitne izboje ultraljubičastog svjetla, koje drveće emitira tijekom grmljavinskih oluja, otkrivajući dosad skrivenu igru elektriciteta visoko u krošnjama.
Meteorolozi su već dugo sumnjali u postojanje tih slabih bljeskova u krošnjama drveća, nazvanih korone, koje nastaju kada olujni naboj putuje uz vlažne stabljike i grane drveća, ali se zadržava u listovima jer zrak oko njih sprječava njegovo ispuštanje. Nakupljena električna energija koncentrira se na vrhovima listova, stvarajući slab ultraljubičasti sjaj. Prije toga, taj se fenomen mogao promatrati samo u laboratoriju ili se zaključivalo da postoji zbog neobičnih promjena električnog polja u šumama.
Potvrda fenomena u prirodi
"U laboratoriju, ako ugasite sva svjetla, zatvorite vrata i blokirate prozore, korone se jedva vide. Izgledaju kao plavi sjaj", pojašnjava Patrick McFarland, meteorolog s američkog Sveučilišta Pennsylvania State, u objavi na stranicama istog sveučilišta. Njegov je tim ponovno stvorio korone pomoću malih smreka i javora smještenih ispod nabijene metalne ploče koja je simulirala olujne oblake, a njihovo istraživanje objavljeno je u časopisu Geophysical Research Letters.
Kako bi zabilježili efekt u prirodi, oni su na Toyota Siennu 2013. godine montirali meteorološku stanicu, detektor električnog polja, laserski daljinomjer i krovni periskop koji usmjerava svjetlo u ultraljubičastu kameru. Tijekom oluje u Sjevernoj Karolini, sustav je snimio 41 zaseban bljesak svjetla, svaki u trajanju od 0,1 do 3 sekunde, "skačući s lista na list i ponekad se ponavljajući na istom listu nekoliko puta," pojašnjava McFarlandov tim. Slična se aktivnost pojavila na krošnjama američkog slatkog graba (Liquidambar styraciflua) i američkog bora (Pinus taeda) duž istočne obale SAD-a.
Očaravajući svjetlosni spektakl
Svaka korona emitirala je približno 100 milijardi fotona na valnoj duljini od 260 nanometara po kadru. McFarland kaže da kad bi čovjek imao supermoćan vid, ispred sebe bi vio svjetlosni spektakl. "Vjerujem da biste vidjeli ovaj pojas sjaja na vrhovima svakog stabla pod olujom. Vjerojatno bi to bio prilično lijep svjetlosni spektakl, kao da tisuće UV-bljeskalica u obliku svjetlećih vretenca silaze na krošnje", opisao je.
Otvorena pitanja utjecaja na okoliš
Iz istraživanja su izvučene i pouke, ponajviše oko posljedica koje taj fenomen može imati po šume i okoliš.
"Takve široko rasprostranjene korone imaju implikacije na uklanjanje ugljikovodika koje drveće emitira, suptilna oštećenja listova i ograničenu elektrifikaciju oluja," navode autori istraživanja. No, što ovaj relativno veliki električni tok može izazvati u svjetskim šumama još nije jasno.
"Na primjer, ponovljena izloženost ovim električnim udarima mogla bi ubiti gornje grane stabala, slično kao kada tijekom udara munje struja prolazi od oblaka prema tlu. Utjecaj ovih korona na atmosferu, šumski ekosustav, zdravlje i evoluciju, te elektrifikaciju oluja mora se ponovno procijeniti i razumjeti, osobito kako se broj oluja, a time i korona, povećava u sve toplijoj klimi", ističu na kraju McFarland i njegov tim.