Kakav će biti epilog?

Krim danas i Južna Osetija prije šest godina: Ima li sličnosti?

Slika nije dostupna
Krimski je polutok izuzetno važan i Rusiji i Ukrajini. Rusi su tamo većina, mornaričku bazu imaju već više od dva stoljeća. I upravo njihova zaštita - izgovor je za akciju.

Krimski poluotok jedino je područje Ukrajine u kojoj su većina stanovnika Rusi. Njih je 58,5 posto, Ukrajinaca 24,4 posto i Krimskih Tatara 12, 1 posto. Krim koji je u sastavu Ukrajine 60 godina ima poseban status, a tamo je baza ruske crnomorske flote.

Prema sporazumu dviju država Rusi na Krimu mogu imati 25 tisuća vojnika, 388 ratnih i drugih brodova i 161 zrakoplov i helikopter. Izvan baze se mogu kretati samo u dogovoru s Ukrajinom.

'Za sada nemamo nikakvu vojnu akciju u klasičnom smislu, imamo set aktivnosti tzv. diplomacije prinude što podrazumijeva prijetnju uporabe sile radi ostvarenja političkih interesa. Ruska Federacija će nastaviti s takvim pristupom da zaštiti svoje strateške prije svega interese na Krimu, odnosno rusku vojnu bazu crnomorske flote. Kakav će biti razvoj situacije ovisi o eventualnim odgovorima zapadne strane koje možemo očekivati, ali i ne moramo u pogledu eskalacije bilo kakvih sukoba', kaže stručnjak za sigurnost Mirko Bilandžić.

Što očekivati na Krimu: 'Ovo može značiti pokazivanje mišića'

Situacija je ponešto slična onoj u Gruziji prije šest godina. U sukobu zbog separatističke Južne Osetije u samo pet dana ruske su snage pomele gruzijske. Južna Osetija proglasila je neovisnost, a Amerikanci, EU i NATO ostali su samo na riječima.

'Određene sličnosti postoje, međutim, ono što je presudna razlika jeste da je područje Krima, odnosno Ukrajine strateški nacionalni interes Ruske Federacije. Ne radi se samo o zaštiti eventualno ruske manjine na područjima Osetije, odnosno Abhazije. Ono što također možemo, izvlačiti pouku o sličnosti to je da 2008 ruska federacija ušla na to područje i riješila to pitanje vojnim djelovanjem bez ikakve relacije zapada iako je zapad takvu reakciju najavljivao', dodaje Bilandžić.

Upravo oni koji se sada bore za svoje interese u Ukrajini trebali bi je čuvati. Prije 20 godina Ukrajina je imala jedan od najvećih nuklearnih arsenala na svijetu. Memorandumom iz Budimpešte Kijev se oružja odrekao, sve je poslano u Rusiju.

A zauzvrat velike bi je sile trebale štiti. Amerika, Rusija i Velika Britanija od tada trebaju jamčiti neovisnost, suverenitet i cjelovitost Ukrajine u postojećim granicama.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook