Zbog ovog autoimunog poremećaja, tijelo Hope Barrie proizvodi previše kolagena, uslijed čega se njezina koža zateže i otvrđuje.
Teško joj je hodati i pomicati se, pa je morala i odustati od svoje dugogodišnje strasti, sviranja violine. Vrste od koje ona boluje započinje slabom cirkulacijom u prstima i nastavlja se otvrđivanjem kože, a može se proširiti i na unutarnje organe.
Kako bolest napreduje, očvršćivanje kože uzrokuje teškoće u pomicanju prstiju na rukama i nogama, pa čak i otvaranje usta. U SAD-u od ove bolesti pati oko 300 000 ljudi, većinom žena, između 30 i 50 godina, kada se bolest najčešće i razvije.
Hope se protiv ove bolesti trenutačno bori tretmanima kemoterapije, a njezini se roditelji nadaju da će joj pomoći eksperimentalni tretmani koji se razvijaju u SAD-u.
Iako nema lijeka za ovu bolest, istraživači u Virginiji, rade na istraživanju matičnih stanicama, i pretpostavlja se da promjena mijenjanje tih stanica moglo obrnuti simptome te bolesti. Dosada se ovom eksperimentu podvrgnula Emily Woods, koja je bila na rubu smrti i imala samo 39 kilograma, a nakon tretmana i šest mjeseci ponovno je stala na noge.
Proces presađivanja uključuje vađenje matičnih stanica iz pacijentove krvi, te ponovnog vraćanja u organizam u nadi da će se same obnoviti.