U slavnoj Sikstinskoj kapeli, koju je, među ostalima, oslikao i Michelangelo, konklave za izbor novog pape održavaju se od 1492. godine. Novog papu, koji može biti bilo koji muški katolik, čak i ako nije svećenik, biraju kardinali izbornici, a to su svi kardinali mlađi od 80 godina.
Jedan od predmeta koji se koriste na konklavi je glasačka kutija, koja nema baš oblik kutije, nego više ciborija, a njezinu izradu naručio je papa Ivan Pavao II., zadnji papa koji je uveo promjene u način izbora pape. U tu glasačku kutiju kardinali izbornici ubacuju svoje glasačke listiće, koji su kvadratnog oblika, a na zaglavlju piše Eligo in summum pontificem - 'za Vrhovnog svećenika biram'. Na prazan dio papira valja napisati ime svojeg kandidata, presaviti listić popola i ubaciti ga u kutiju.
Kardinali brojitelji prebrojavaju listiće, a svaki listić probiju iglom i koncem na riječi Eligo i zajedno ih povežu. Ako nijedno ime nema dvotrećinsku većinu glasova, svi uvezani listići stavljaju se u željeznu peć zajedno s kemikalijama za crni dim. Ako netko ima dvotrećinsku većinu, listići se također spaljuju, ali kemikalijama za bijeli dim. Samo dimom konklava smije komunicirati s vanjskim svijetom kako bi obavijestila puk je li izabran novi papa ili ne.
Kad se izabere novi papa, prvo ga pitaju prihvaća li funkciju i koje si ime odabire pa ga odvode u stražnju prostoriju, gdje ga čekaju bijele misnice raznih veličina, jer nitko ne zna tko će biti papa i što će mu odgovarati. Mora biti odjeven u bijelo kako bi bio spreman za izlazak na vatikanski balkon i predstavljanje svijetu. Tu sobu inače zovu i soba suza, Stanza Lacrimatoria, jer se upravo izabrani pape često slome i zaplaču kad si osvijeste da su upravo preuzeli odgovornost za čitavu Katoličku Crkvu.
Nakon što se odjenuo u papinsku misnicu, najave ga njegovim novim imenom, a papa udijeli svoj prvi blagoslov Urbi et Orbi, 'gradu i svijetu'. Tako je bilo i 2013., kad je izabran papa Franjo, koji je umro na Uskrsni ponedjeljak.