Početkom lipnja – mjeseca referendumske odluke – pivovara na sjeveru Engleske, Little valley brewery iz Leedsa, proizvela je 5600 litara piva naziva 'In', 'Out' i IDK' (I don't know). U skladu s okusima koji odgovaraju namjerama birača svaka je piva osmišljena da u grlu pokaže drukčiji karakter. 'In' je slađa i 'pod utjecajem kontinentalnoga duha', 'Out' je gorča i odražava euroskepticizam, a 'IDK' nešto između i potiče na razmišljanje. Vlasnici su pozvali pivopije da naruče pivo u skladu sa svojim namjerama na referendumu i o tome popričaju s kolegama po pivi za šankom. Rezultate prodaje obećali su objaviti uoči Brexit referenduma.
Pa, što su pokazali rezultati? Pivo koje je odnijelo premoćnu pobjedu s golemih 68 posto jest – 'In'!
Gordana Gelenčer je ugledna novinarka koja godinama prati ekonomiju te urednica emisije 'Informer', koja se prikazuje na programu Nove TV. Tako se nekako čine i sve trenutne panične analize političara, ekonomista, financijaša, biznismena, ulagača, rejting agencija. Vrlo moguće – pogrešne i preuveličane. U strahu su velike oči i nema sumnje da nam sada sve izgleda poput neočekivane prirodne katastrofe. Tim više što, tehnički, procedura (br)exita postoji, ali nitko je nikada u praksi nije testirao. Hoće li kaos trajati dvije ili deset godina tek je jedno od tih 'tehničkih' pitanja koje visi u zraku i na koje se baš i ne zna precizni odgovor. Kao i uvijek i u svemu, za sve postoji prvi put.
Jesmo li iznenađeni?
I još nešto, jesmo li zbilja toliko iznenađeni? Nakon prelijevanja američke krize na europsko tlo Europa se neuspješno pokušava izvući iz recesijske letargije. Europa je postala uteg samoj sebi i ostatku svijeta koji ipak nekako raste. Nema toga što se nije pokušalo. Ni posljednji čin očajnika – Junckerov fond težak 1300 milijardi eura – ne postiže ništa. Ni krediti ni ulaganja ni gospodarski rast ne pokazuju znakove života. Ruku na srce, sama Velika Britanija stoji bolje od EU. Utoliko će sva klizanja funte, strašenja bijegom financijskoga kapitala i potrese u trgovačkoj razmjeni amortizirati lakše nego EU da je situacija obrnuta.
A u kakvoj je točno situaciji EU, posljedično i Hrvatska? Gubitak Britanije bez sumnje je šamar vjerodostojnosti ekonomske zajednice koja se bori sa sporim rastom, visokom nezaposlenošću i velikim priljevom izbjeglica. Strani se analitičari ne slažu u mnogočemu, ali u jednome dišu prilično ujednačeno – upravo je Britanija najviše doprinijela otvaranju internih tržišta, promoviranju liberalnijega pogleda na ekonomsku, ali i na vanjsku politiku pokazujući kako u praksi treba izgledati pragmatična administracija.
"Izgubit ćemo njenu globalnu geopolitičku viziju, zdrav razum za ekonomiju i financije i pravno znanje o svemu", u tu znakovitu rečenicu svela je težinu gubitka francuska europarlamentarka Sylvie Goulard. S Britanijom smo više američki agilni, bez nje zastarjeli i teško promjenljivi.
Britanija je bila glavna zagovornica TTIP-a
Također, Velika Britanija treća je prema iznosu uplaćenih doprinosa u euro proračun (iza Njemačke i Francuske), plaćajući u prosjeku devet milijardi eura godišnje više nego što su odnijeli iz EU blagajne (podatak za razdoblje 2010.- 2014.). Nije bezveze pitati se i kakva je sudbina TTIP-a i sporazuma o slobodnoj trgovini s drugim zemljama, jer se upravo Britanija najviše zalagala za potpisivanje ugovora takovoga tipa.
Doduše, i britanski su mediji prepuni procjena o potencijalnim štetama zbog odlaska koje se kreću između dva i deset posto vrijednosti BDP-a. Trenutno su analitičari najviše zabrinuti zbog statusa Cityja – prvoga centra svjetske financijske moći. Financijska je zajednica zborski jednoglasno birala ostanak, baš kao i ekonomisti koji su u rijetkome suglasju upozoravali kako će napuštanje ozbiljno naštetiti prosperitetu zemlje.
Čeka li Veliku Britaniju armagedon?
No, uzrečica 'praviš se Englezom' ima itekakvo uporište u njihovu dosadašnjem statusu. Za Britance on je oduvijek bio poseban, tipa (kako karikira profesor Ljubo Jurčić): 'mi smo s vama, ali nismo vaši'. Upravo se tako ponašao i financijski kapital – svjetski, ne samo europski. Taj svjetski kapital ionako je stvarao svoja pravila koja su bez problema i na redovnoj bazi zaobilazila sve pravne, ekonomske i političke regule. Zašto bi nakon odlaska bilo drukčije? Uostalom, nije bilo drukčije niti kada su Britanci odlučili zadržati funtu. Prognozirali su im armagedon. Nije se dogodio. London je ostao središte globalnih financija i svjetske trgovine. Uostalom, već su krenuli korak dalje – uz bok financijskoga Cityja raste i Tech City. Dakle, da će biti lijepo i ugodno, neće. No gledamo li otvorenim očima nije teško vidjeti kako pumpanje straha uvijek završi samo na jedan način – nekome podeblja bankovni račun.
A možemo se našaliti i na svoj račun, baš zato što smo u toj EU tako maleni, – nema te asocijacije koju ulazak Hrvata u nju nije u stanju rasturiti!
Emisiju 'Informer' pogledajte besplatno na novatv.hr!