"Shvatite, Putin nije čitava Rusija. Nemojte ih izjednačavati", rekla je CNN-ovoj voditeljici Ksenija Sobčak, dotjerana plavuša u velikim ovalnim naočalama i bijeloj, do grla zakopčanoj košulji s crnim točkicama. Izgledala je pomalo nesvakidašnje i naročito šminkerski. Pogled je plijenio njezin intenzivni – možda čak i preintenzivni crveni ruž, no čini se da je to i htjela: biti upečatljiva i zapamćena. Ovaj intervju bio je puno važniji od stotine drugih intervjua koje je dala u životu.
Voditeljica emisije ispitivala je plavušu o nadolazećim predsjedničkim izborima u Rusiji. O oporbi, glasinama, prognozama, očekivanjima. Unatoč suzdržanosti govora i gestikulacije, bljesak u inteligentnim očima odavao je emocije i iskrenu vjeru u vlastite riječi. Na dobrom engleskom, uz prigušen ruski naglasak, nastojala je odgovarati sažeto i informativno. Shvaćala je da se radi o profesionalnoj reputaciji i zrelosti.
Nije bila stvar u tremi ili apokaliptičnoj ozbiljnosti kojoj ne može odoljeti gotovo nitko tko na televiziji govori o politici. Plavuša je ionako već uživala status jedne od najpoznatijih i najkrontroverznijih ruskih djevojaka. Javnost je jako dobro upoznata s njezinim raskalašenim, pijanim i lascivnim uradcima; od kvazipornografskih domaćih videa, glamuroznih fotografija na koricama muških časopisa do razularenih žurki i slavlja sa bogatašima. Sada već tridesetšestogodišnja majka, privlačila je pažnju svojim luksuznim načinom života, okružena komforom, skupim automobilima i bujicama zlaćanog šampanjca. Dugo vremena vodila je isprazne reality showove i emisije o modi i glamuru.
Mediji su nemilosrdni. Oni vole jednosmjerne, crno-bijele fizičke i duhovne transformacije. Netko je smršavio, a netko se obratio Bogu…
No, oni ne priznaju kompleksnost ljudskog intelekta i psihe, negirajući evoluciju stavova, mišljenja, percepcije svijeta i načina života. Rečeno i učinjeno u mladosti bit će jedini vrhovni sud starosti, a najmanja greška prošlosti prevagnut će najbolja djela sadašnjosti. Plavuša to jako dobro zna. Eto, voditeljica ju je usporedila s Paris Hilton, što se gošći nikako ne sviđa. Upadaju li policajci njoj u stan sa pretresom? Plijene li joj zarađeni novac, prigovara. Stoga pred gledateljima CNN-a pazi na svaku riječ. To je važno.
Pogotovo kada ideš na izbore protiv Putina.
Kada je Ksenija Sobčak objavila da će se kandidirati na predsjedničkim izborima 2018., začuo se društveni škrgut zubi. Medijski bon vivant s političkim vezama i razularenom, grehovnom prošlošću kani upravljati Rusijom, Novim Bizantom iz odaja u Trećem Rimu! Kad će se plavuša napokon zasititi pažnje? Negativna reakcija nije zapljusnula samo Putinove pristalice, već i oporbu. Ksenija Sobčak ne skriva svoje nezadovoljstvo Putinom i režimom već više od sedam godina. Ona je dio oporbenog kruga i voditeljica na jedinoj ruskoj oporbenoj internetskoj televiziji „Dožd“. Ali intervjui, emisije, reportaže i sudjelovanje u prosvjedima su jedno, a vođenje države…
Kandidatura samodostatne i neovisne plavuše remećenje je patrijarhata, invazija u hipertrofirani slavenski mačistički hipotalamus. I očito da politička uvjerenja malo što mijenjaju. Doduše, bila jednom jedna Katarina Velika. Njezin portret izaziva ushit, ali samo dok visi na zidu prošlosti. Baš kao što je u hrvatskoj politici Stjepan Radić svega lijepo zapakirano uputstvo koje političari ne žele otvoriti. A kamoli pročitati zadnju stranicu.
Putinovi su se redovi izrugali i napljuvali. Oporba nakostriješila. Rekli su da je sve to farsa i igra koju je Putin osmislio i odobrio da se ulije svježa krv i da naredna pobjeda ne bi ličila na sedativan bingo u staračkom domu.
Aleksej Navaljni izjavio je da Kremlju treba oporbeni klaun, ruglo kojemu će se svi smijati, upozorava voditeljica na CNN-u. Ksenija Sobčak bez trunka ljutnje objašnjava da je čuveni borac sa korupcijom i istražitelj premijerovih najkica tako govorio prije nego što je vidio njezin predizborni program. Dodaje da je sve u redu i da joj je želja povezati i ujediniti svu oporbu.
No, zna da su primjedbe razumljive.
Ksenija Sobčak kći je Anatolija Sobčaka, prvog gradonačelnika Sankt Peterburga nakon pada Sovjetskog Saveza. Anatolij je bio jedan od suautora novog ruskog ustava i još puno toga. No to nije bitno. Jer u ono doba s malom se Ksenijom znao igrati tatin asistent, tihi i skromni striko Vova. Upravo je on učinio Anatolija Sobčaka slavnim, mada malo kasnije od očekivanog. Anatolij je preminuo u jednom hotelu godine 2000. od – kako glasi službena verzija – srčanih tegoba, nekoliko mjeseci prije nego što je na vlast službeno stupio nekadašnji striko Vova, Vladimir Putin. Čak se vodila istraga o mogućem ubojstvu Sobčaka…ali samo nekoliko mjeseci. Majka Ksenije postala je zastupnica Dume, a nakon toga senatorica – član Vijeća Federacije, gornjeg doma ruskog parlamenta.
U predizbornom tekstu Ksenija ističe da je njezina veza sa Putinom i vlašću prednost. Za sebe kaže da je puno bolja od svih kandidata jer je mlada, ideološki neobojena, komunikativna i poznata. Želi ujediniti razbijenu oporbu i sakupiti glasove svih nezadovoljnih. Ne glasate za mene, već za svu oporbu, a protiv sustava. „Protiv svih“, glasi njezin službeni moto.
Priču o njezinoj pobjedi na izborima možete naći samo na policama znanstveno-fantastičnih romana. Ali kako je onda u vrlo kratkom roku mogla u svom stožeru okupiti vrhunske intelektualce i profesionalce iz različitih područja; zašto su pristali?
Zato što, izrežirano ili ne, postoji mogućnost zadati Putinu usporeni udarac izdaleka.
Prvo, ona je doista najpoznatije lice oporbe. Strojar u Sibiru, mada nije njezin birač, nije čuo za Navljnog, ali za nju jest. To je opasno, no može biti prednost kod apatičnog dijela birača koji ne žele više glasati za jedne te iste ljude kojima je istekao rok trajanja.
Drugo, Ksenija je bila gola fizički, ali nije gola politički. Zbog pozadine, plavušu koja pokušava igrati mušku igru nitko ne vidi kao prijetnju. Epolete i činove u Kremlju to zabavlja. Mogli bi smo reći da je pod protekcijom – nju ne mogu zadesiti veliki sudovi, ozbiljna maltretiranja i fizički napadi na ulici. Zato ona i njezin stožer znaju: plavuša ima visoke izglede da ostane u igri.
Treće, ako uspije pomiriti oporbu, mogla bi dobiti psihološki neugodan postotak glasova, od 10 do 12 posto. To bi Kseniju lansiralo na vrhunsku treću poziciju. Da, vrhunsku, jer bi nasuprot dvije marionete – lidera komunista Zjuganova i fašistoidnog nacionalista Žirinovskog bila jedini istinski neovisan i snažan kandidat. Njezina kandidatura može povećati izlaznost, što ne ulazi u planove Kremlja.
"Mi smo krivi za situaciju, Krim je nezakonito oduzet Ukrajini", bez oklijevanja govori Ksenija. Voditeljica emisije šutke sluša.
Plavuša simbolizira sve što prosječan ruski žitelj mrzi i priželjkuje. Protiv Putina je; protiv agresije. Podupire ljudska prava i LGBT zajednicu. A opet, slavna je i bogata, s vezama na političkom vrhu.
Ona je manifestacija bipolarnosti društva, njegovih nada i frustracija. Sobčak je lansirala usporeni udarac izdaleka. Za sustav sigurno neozbiljno, smiješno i daleko. Sustav može mirno spavati, no što ako udarac na svom putu ubrza i oteža, sve dok se ne nađe nadomak iznenađene državne glave? Ne sada, možda ne na predsjedničkim izborima, ali neizbježno?
"Pratiti ćemo vas, Ksenija", s dozom skepse odjavljuje emisiju voditeljica.
Dr.sc. Branimir Vidmarović, stručnjak iz područja međunarodnih odnosa i kineske vanjske politike. Rođen je 1983. godine u Zagrebu; diplomu i doktorat stekao je na Moskovskom državnom fakultetu za međunarodno odnose.Član je ekspertne skupine Instituta za europske i globalizacijske studije a u slobodno vrijeme besplatno predaje kolegij o povijesti Kineske vanjske politike.''
''Stavovi i mišljenja autora kolumne osobni su i ne odražavaju nužno stavove redakcije portala DNEVNIK.hr.''