Učiteljica Kath kaže da je sljedeće jutro požalila što je rekla, ali već je bilo kasno i morala je nastaviti s okladom. Stanarinu i režije platila je za cijelu godinu, a njezin je novi raspoloživi budžet morao pokriti prijevoz, hranu, odjeću i druženje.
U koštac sa skromnim financijskim sredstvima uhvatila se tako što je jela na predstavljanjima knjiga ili izložbama, kupujući jeftinu hranu, staro povrće ili kruh na kraju dana, a na cesti je u godinu dana uspjela pronaći čak 117 funti.
‘Moj je hladnjak uvijek bio pun. Stalno sam bila vani s ruksakom na leđima, a kada sam vidjela stari kruh po jeftinijoj cijeni ili staro povrće, kupila bih ga’, pričala je Kath.
Također je uzimala sve uzorke novih prehrambenih proizvoda koji su nuđeni na ulici ili dućanima.
Čak je bila i u Francuskoj. Na besplatno je putovanje otišla stopirajući, a tijekom praznika je volontirala na farmi organske hrane.
Nije koristila mobitel i vozila se na biciklu, a kada je željela razgovarati s prijateljima morala je do njih doći. Besplatan je internet koristila u knjižnici.
‘Išla sam na javna predavanja na kojima je poslije bilo hrane. Kad god je bio neki javni događaj, bila sam tamo. Kako nisam mogla častiti nikoga, prijatelje bih umjesto u pub vodila u galerije na izložbe ili na predstavljanje knjiga’, rekla je Kath.
Nakon godinu dana, Kath je mogla koristiti 10.000 funti plaće koja ju je čekala na bankovnom računu, a 1.300 funti je uplatila na račun svoga brata kao vjenčani poklon.
Tijekom godine velike štednje zaljubila se u voditelja farme, Brucea Taylora, na kojoj je volontirala, a o svom je iskustvu napisla knjigu ‘Kako sam živjela sa samo jednom funtom dnevno’. Također je zaključila kako je promjenila percepciju prema novcu i da se sada prema njemu odnosi mnogo odgovornije.