Keir Starmer objavio je u ponedjeljak da će podnijeti ostavku na dužnost premijera i čelnika Laburističke stranke. Prije nego što je objavio ostavku, Starmer je rekao da je naslijedio Laburističku stranku koja je bila "politički, financijski i moralno bankrotirana".
Poručio je da mu se iznova govorilo da je ta stranka "završena", ali dodaje da je dokazao da ti ljudi nisu bili u pravu. "Promijenio sam stranku tako što sam iskorijenio otrov antisemitizma", rekao je.
Starmer kaže da je pitanje koje njegova stranka postavlja jest je li on najbolja osoba da je vodi na sljedeće parlamentarne izbore. Kaže da je čuo odgovor svoje stranke na to pitanje i da "taj odgovor prihvaća dostojanstveno", piše BBC.
U ponedjeljak ujutro je Starmer razgovarao s kraljem kako bi ga obavijestio o svojoj odluci da podnese ostavku. Od Nacionalnog izvršnog odbora Laburističke stranke zatražio je da utvrdi raspored prema kojem bi nominacije za novo vodstvo počele 9. srpnja, a postupak bio završen do ljetne stanke.
To znači da bi novi čelnik trebao biti izabran prije nego što se parlament vrati s ljetne stanke u rujnu. Do tada će, kaže, ostati na dužnosti premijera.
Poručio je da će učiniti sve što može kako bi osigurao urednu predaju vlasti i da će svom nasljedniku pružiti punu potporu. Očekuje se da će to biti njegov suparnik Andy Burnham, bivši gradonačelnik Velikog Manchestera.
Odlazi nakon samo dvije godine
Starmer je nekoć smatran vođom koji će donijeti pragmatizam i stabilnost Ujedinjenom Kraljevstvu nakon godina političkog kaosa, ali mnogi birači i članovi Laburističke stranke ubrzo su ga vidjeli kao čovjeka bez uvjerenja i jasnog smjera.
Nakon što je 2024. godine doveo Laburističku stranku na vlast s najvećom parlamentarnom većinom u modernoj povijesti Britanije, Starmer se usredotočio na ono što je vjerovao da je moguće postići, umjesto da postavi jasnu viziju buduće Britanije.
Bivšeg odvjetnika napadale su konkurentske laburističke frakcije, interesni krugovi su vršili pritisak nad njim i krivo su ga shvaćali oprezni birači, od kojih su mnogi mrzili ono što su smatrali njegovom neodlučnošću i robotskim nastupima.
Starmer se sve više obraćao svojoj supruzi Victoriji za pouzdan savjet. Dana 12. svibnja, pet dana nakon što su katastrofalni rezultati lokalnih izbora za laburiste potaknuli pozive Starmeru da podnese ostavku, dugo je ručao s njom i izašao odlučan da se nastavi boriti.
No, čini se da ga je vikend proveden u seoskoj rezidenciji u Chequersu sa suprugom nagovorio da promijeni smjer, prikloni se neizbježnom i podnese ostavku.
Starmer je 2015. postao laburistički zastupnik u dobi od 52 godine, a samo pet godina kasnije izabran je za vođu stranke nakon najgoreg izbornog rezultata od 1935. pod prethodnikom, lijevim veteranom Jeremyjem Corbynom, opterećenim optužbama za antisemitizam i pogrešnu politiku glede brexita.
Svoje iskustvo vođenja Krunskog tužiteljstva, neovisnog tijela koje savjetuje policiju i procesuira kaznene slučajeve, iskoristio je kako bi pokušao modernizirati Laburističku stranku.
Kao ravnatelj Državnog tužiteljstva (DPP), Starmer je strateški napao problem - prvo se riješio navodnog antisemitizma i suočio s podjelama u stranci, financijski je podigao organizaciju na noge, doveo najbolje laburističke zastupnike u svoj tim i konačno usvojio politike za rješavanje potreba Britanije.
Nakon 14 godina unutarnjih sukoba, brexita i pet premijera u osam godina, konzervativci su se gotovo uništili kao stranka i tada je Laburistička stranka došla na vlast.
"Sve u svemu, ovo više sliči na izbore koje su konzervativci izgubili nego na izbore koje su laburisti dobili", rekao je 2024. godine John Curtice, najpoznatiji britanski anketar.
Birači nisu vidjeli dalje od gafova
Kako su mjeseci prolazili, Starmer je pokušavao govoriti o postignućima svoje vlade - poboljšanju uvjeta rada, smanjenju lista čekanja za zdravstvene usluge i nadziranju ekonomskog okruženja u kojem bi se kamatne stope mogle smanjiti. Međutim, bivši pomoćnik je rekao da Starmer nije uspio ponuditi "odredište" s kojeg bi birači mogli razumjeti i vidjeti smisao u njegovim odlukama.
Birači nisu mogli vidjeti dalje od gafova glede donacija, političkih zaokreta i imenovanja laburističkog veterana Petera Mandelsona unatoč njegovim poznatim vezama s pokojnim američkim osuđenim pedofilom Jeffreyjem Epsteinom.
Zbog skandala s Mandelsonom izgubio je neke svoje najbliže savjetnike, uključujući bivšeg šefa kabineta Morgana McSweeneyja. Nakon što je otpustio visokog dužnosnika u ministarstvu vanjskih poslova, njegov odnos s britanskom državnom službom se pogoršao.
Starmer se bolje snašao na međunarodnom planu.
Što se tiče ruske invazije protiv Ukrajine, neki europski čelnici pohvalili su ga zbog pomoći u vođenju nacija "koalicije voljnih" koje su spremne pomoći u slučaju mirovnog sporazuma, a uz francuskog predsjednika Emmanuela Macrona predvodio je pregovore o ponovnom otvaranju Hormuškog tjesnaca.
Odlazeći britanski premijer imao je i određenog uspjeha u pridobivanju američkog predsjednika Donalda Trumpa, često ciljajući na njegov ego. Pozvao ga je u drugi službeni posjet Britaniji i hvalio njegove napore da donese mir u Ukrajini i okonča druge sukobe.
No to je ubrzo rezultiralo Trumpovim ismijavanjem Starmera, koji mu je rekao da on nije Winston Churchill nakon što je odbio uvući Veliku Britaniju u američko-izraelski rat s Iranom.