Haaški sud Karadžića tereti po 11 točaka optužnice za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti, uključujući dvije točke za genocid. Radovan Karadžić skoro se desetljeće i pol skrivao u Srbiji. Susjedi, slučajni prolaznici, čak i mediji iza boemskog imidža alternativca dr. Dragana Dabića nisu prepoznavali krvnika balkanske epopeje. Uhićen je u jednom beogradskom autobusu. Otkriven je sasvim slučajno. Kad je vijest o Karadžićevu uhićenju objavljena, on je već tri puna dana bio u pritvoru. Identitet mu je potvrđen DNK analizom. Na ulicama Beograda prosvjedi. Pozivi na političke smjene i poznata srbijanska mitska retorika.
Vukli tribunal za nos
Mediji su tih dana 'gutali' sve što je o Karadžiću osmišljenim planom plasirano. Omiljeni kafić, bistro s palačinkama, a najviše ono čime se bavio. Držao je tribine, ordinirao o bioenergiji i zdravoj prehrani. Liječio smetnje u erotskom životu. Čak i neplodnost. U tome mu je pomagala misteriozna Mila. Svo vrijeme razotkrivanja Karadžićevog života u Srbiji tamošnji se politički vrh nije oglašavao. Glavnu riječ vodio je njegov odvjetnik, anonimni Sveta Vujačić. Punih devet dana za nos je vukao UN-ov tribunal. Žalba na izručenje nije stizala na beogradski sud. Tražena je po svim poštanskim uredima u Srbiji, da bi Vujačić na kraju priznao kao žalba nije uložena. Jedan od najtraženijih ratnih zločinaca konačno je krenuo u Haag. Pojavio se na sudu ošišan, obrijan, bahat i arogantan.
Žrtve su predugo čekale
Karadžić se odbio izjasniti o krivnji. Bio je to početak. Bahat je i danas. Želi preuzeti kontrolu i diktirati ritmom suđenja. Želi svoja prava. On koji je druge prava lišavao u krvi. 13 godina je prošlo. Žrtve su predugo čekale.