Krenuli smo na gotovo 400 kilometara dalek put. Tema puna predrasuda i kontroverzi. Jednom riječju - tabu. Stigli smo do centra Beograda, kraj restorana brze hrane smješten je jedan striptiz bar. Razlog zašto smo ovdje je što u Hrvatskoj to nikako ne bismo mogli dogovoriti jer ni jedna striptizeta nema svoj klub, obično uvijek netko drugi drži klub i onda je to nemoguća misija.
Ali ovdje u Beogradu jedna striptizeta dosta uspješno od 2000. vodi svoj klub. Ima desetak djevojaka koje plešu za nju. Vlasnica striptiz kluba prvi nastup je odradila s jednom baršunastom crnom ružom i tako je dobila svoje umjetničko ime.
Pozvani smo da dođemo na početak smjene. Iako rade od 22 sata, gostiju tada nema. Dolaze tek kasnije. One su šetale, dok nije počelo smjenjivanje na šipki.
Vlasnica kluba je Branka Black Rose. Ona je, kako kaže, okačila svoje štikle o klin prije dvije godine. Tek nakon što je izgradila poslovno carstvo i osigurala sebe i svoju djecu.
Snimanje u striptiz klubovima je poprilično nezgodno. Što zbog plesačica, što zbog gostiju. Tek rijetki će pristati biti u istoj prostoriji s kamerom. A vlasnica itekako poštuje njihove želje.
Najbolji gosti su joj, kaže iz Amerike, Engleske i Rusije koji u jednoj večeri znaju ostaviti i po 10.000-15.000 eura. 'Dolaze žene, dovode muževe svoje, ili momke. Zanimljivo je. Hoće privatan ples, hoće i pit s djevojkom tako da je jako zanimljivo. Ne bude nam dosadno nikad', kaže nam plesačica Ana.
Kako je sve počelo?
1999. godine Branka se razvela, brinula se o dvoje djece, radila prosječan posao. I dobila ponudu plesati u diskoteci kao animatorica. Bez skidanja. 'Bile su marke sjećam se. I bilo je po nastupu 50 maraka pa kad izračunam 2 dana sto maraka puta 4, to je 400 maraka to je bila moja plaća. Za 4 vikenda. I tako ja krenem', govori o svojoj prvoj plesnoj plaći.
No za jedan nastup gazda kluba je zahtijevao skidanje gornjeg dijela. Tada je imala 28 godina. 'I rekla sam dobro, nije problem odradit ću, ali sam u svojoj glavi tada već vidjela cijelu budućnost skoro. Odlučila sam napraviti grudi i postati jedna od najboljih', kaže Branka.
Otvorila je svoju školu stiptiza, napravila cijelu skupinu go go i trbušnih plesačica, stripera i striptizeta. A zatim otvorila nekoliko klubova. 'Sve se objasni novim djevojkama koje dođu koja su pravila. Nema korištenja narkotika, nema prostitucije, nema viđanja s gostima. Strogo profesionalno. Igra se, zabavi se gost i to je to. Tu se cijela priča završava', kaže.
Branka svako malo testira svoje zaposlenike, testovima na drogu, ali i angažira prijatelje kako bi nagovarali djevojke na neke druge usluge za novac. Ona koja pristane dobije otkaz.
Ana je 21-godišnja djevojka koja plešući oko šipke ne skida grudnjak, iako oni ovdje lete na sve strane. Nju je privukla magija plesa oko šipke, kaže. I nitko je ne tjera da se skida, otkriva nam. Tako, čini joj se, čak i ima bolji prolaz. 'Valjda im je zanimljiva ta mašta i to. Pokušavaju sve više da izvuku i više i plaćaju i traže upravo zato što ne mogu dobiti. To je to muško ako ne može nešto dobiti mora stvarno. Tako da se trude mnogo više', objašnjava nam svoj princip rada.
Djevojke rade za dnevnicu i postotak od pića. Pića koje gosti naruče za sebe i njih. I sve žive od toga, zarada i više nego pristojna, tvrde, katkad i iznimna - i to u jednoj večeri. 'Ne mogu se sjetiti cifre, ali znam da sam otišla kupiti bundu', kaže plesačica Jelena.
Plesanje u striptiz baru
Pokazivanje golog tijela i plesanje za nečije oči u javnosti, a ne u svoja četiri zida, oduvijek je bilo kontroverzno. A baš to što moraju biti erotične, kažu mi, privuklo ih je u ovaj posao. 'Nije mi neugodno. Goli smo rođeni. To je umjetnost. Striptiz smatram umjetnošću, govor tijela, igranje tijela. Unesem se u muziku i kako osjećam unesem se i tako i igram', dodaje Jelena.
Jelenu zovu Nemica, nadimak je dobila jer je živjela u inozemstvu. Nekoć se bavila baletom, a posljednjih 10 godina svojeg života u ovom je poslu. 'Ja znam šta sam tko sam uvijek će biti komentara i ovakvih i onakvih tako da ne obazirem', kaže Jelena.
Svaki nastup pokušava učiniti što zanimljivijim, pa ne bježi ni od biča, kao ni vrućeg voska. 'Hvala Bogu ima granica gdje nitko ne može. Ali svaka djevojka se vodi po svojoj logici što njoj najviše odgovara, kako će ona radit ovaj posao isto kao što i priča i ples sve je individualno. I svaka djevojka osmisli svoj program', objašnjava nam.
Uvjeti rada
I sve su prijavljene, dok plešu oko šipke teče im i radni staž i uplaćuje im se zdravstveno i mirovinsko. Jer i sama gazdarica zna koliko je težak taj posao. 'Ja na ovo gledam kao jedan vid umjetnosti. Na primjer nago žensko tijelo je kroz stoljeća još kroz antičko doba bilo inspiracija velikim umjetnicima', kaže vlasnica Branka.
Radi se maksimalno četiri puta tjedno. Noćni je to rad, kaže Branka, i ples umori.
Osim plesačica ostalo osoblje je muškog roda. A voditelj kluba je Brankin 24-godišnji sin. 'Planiram ostati u ovome, mislim nastaviti jednostavno što je moja majka počela i truditi se da ovo sve izvedem kako je ona do sad uspjela', kaže nam Vlada.
I nije mu bilo lako. Bilo je tu i neugode dok je bio manji, kaže. I njegovi prijatelji dolaze u klub, ali i djevojka koju ste već upoznali - Ana, je njegova cura. I to što je tamo gledaju drugi muškarci, njemu nije problem. 'Meni ne smeta, štoviše i meni je nekad zanimljivo gledati je kako pleše. E sad koliko muškaraca se može pohvaliti da ima to kod kuće', pita se kroz smijeh Vlada.
A Ana, plešući, u glavi ponavlja gradivo. Jer teško je spojiti noćni rad i studij prava.
Djevojke ne zanima što netko misli, a svi oni do kojih im je stalo ne sumnjaju u pozadinu plesa oko šipke niti imaju predrasude o golotinji u javnosti. Nije to posao kratkog vijeka, kažu, ako ga radiš pošteno i nitko se ne brine za mirovinu.
'Džaba i taj radni staž i mirovinsko ako mi bude mala penzija, e onda sam ja naravno kroz ovaj posao što sam zarađivala ulagala pretežno u nekretnine jer sam to smatrala kao sigurnu zaradu ako rentam te nekretnine imat ću sigurno dobru penziju', detaljno nam objašnjava Branka svoja ulaganja.
Na visokim štiklama, oko šipke, u donjem rublju, stvorila je posao, pomoću kojeg je u 43. godini u lagodnoj mirovini sa smiješkom na licu. Bez grižnje savjesti i mirne duše. Golotinja nikada nije nikoga ubila, kaže. Prljavo nikada nije i neće, ne u njezinoj kući.