Između terorizma i tradicije

Jeruzalem: Manje poznata strana svetog grada

Slika nije dostupna
Dok se o Izraelu u medijima najčešće govori u kontekstu sukoba, terorističkih ekscesa ili komplicirane međudržavne diplomacije, pokušat ćemo vam približiti svakodnevicu jedne od najposebnijih zemalja svijeta i pokazati vam manje poznatu stranu Jeruzalema.

Jeruzalem, sveti grad, koji na čudesan način spaja tradicije židovstva, islama i kršćanstva. Za kršćane ovo je Isusova domovina, a gdje god se okrenete, Kristov je trag. Maslinska Gora, prema Bibliji, mjesto je Kristova uzašašća, a tu je i getsemanski vrt, maslinik u kojem je Isus stalno molio pa i noć uoči velikog petka. Nešto dalje od tog mjesta je crkva u kojoj je Marijin grob.

Kretanjem prema starom gradu Viom dolors, za koju kršćani vjeruju da je upravo cesta Isusovog križnog puta, na kraju dolazite do bazilike Kristova groba. U crkvi je Kapelica Golgote i posljednje tri postaje križnog puta, a na sredini crkve je Isusov grob i mjesto uskrsnuća. Uz molitvu i suze brojni vjernici dodiruju kamen na kojem je Isusovo tijelo bilo pripremljeno za pokop. Kako i crkvu Isusova groba čuvaju svećenici triju vjera tako je i najstarija jezgra opasana zidinama podijeljena na židovsku, muslimansku, kršćansku i armensku četvrt, a jedna od uličica odvest će vas do zida plača, simbola židovske vjere.

Pisane poruke na Zidu plača

'Molim se tri puta na dan nekada i šest puta. Molim se da život bude dobar i za mir među ljudima', rekao nam je Samuel Ichaki, kojeg smo zatekli na zidu plača. Do zida postoje odvojeni ulazi za žene i muškarce, a prije nego što uđu, muškarci moraju pokriti glave tradicionalnim kapicama. Bez obzira na vjeru svoje poruke bogu možete napisati na komadiću papira i ostaviti ga u pukotinama zida plača, a kada se zid napuni' jednom godišnje uklone se sve poruke. 'Rabin odgovoran za ovo područje pokupi ih i zakopa u zemlju kao na groblju', objasnio nam je Ichaki.

Tad se odjednom iza nas stvorila grupa mladića, prepunih emocijama i koji se mahali zastavama i pjevali. Rekli su nam kako su se upravo vratili iz Poljske te da slave život. 'Vratili smo se iz Poljske, a to je mjesto gdje su naši ljudi ubijeni jedan po jedan. Ono što pokušavam reći je da mi slavimo život. Mi smo živi, nismo mrtvi, Hitler je izgubio', rekao nam je Amosha Farwor, jedan iz skupine mladih. Iako slave život sloboda kretanja u Izraelu nije baš dojmljiva. Svi uvjeravaju kako je grad siguran, no nije svejedno kad pored tebe prolaze naoružani ljudi. Zbog konstantnih sukoba s Palestincima provjere su stalne pa i na ulazima u pojedine restorane. Vojska je na svakom uglu, a žena u uniformi u Izraelu je svakodnevna pojava. Vojni rok za muškarce traje tri, a za žene dvije godine i bez odslužene vojske nije moguće dobiti dozvolu za bilo što.

Žene u vojsci normalna pojava

'Mi smo zemlja koja treba vojsku, uvijek smo u opasnosti. Vidite što se događa s Palestincima. Uvijek su teroristi u blizini i ljudi za koje ne znamo možemo li im vjerovati i trebamo što više ljudi u vojsci. Ponekad cure nisu potrebne, ali ne možeš reći ti nam trebaš, a ti ne, nego svima kažeš da dođu', objasnila nam je Alia Jacobowitz, vojnikinja. Dodala je kako joj nije teško u vojsci, ali je isto tako istaknula kako na to utječe i posao koji obavljate kao vojnik. 'Ovisi što radite. Ako stojite na granici morate stajati na nogama cijelo vrijeme, morate provjeravati ljude koji ulaze, a ima ljudi i koji sjede u uredu i kontroliraju papire. Dakle ovisi što radite', zaključila je.

U Izraelu živi desetak tisuća hrvatskih židova

Na ovakav život u Jeruzalemu navikao je osamdesetogodišnji Jehuda Sterk, podrijetlom Hrvat koji u Jeruzalemu živi već 60 godina. 'Može se svaki čovjek kretati, ali ima nekih dijelova grada u okviru predgrađa gdje se preporuča budite oprezni', rekao je za Provjereno Sterk, koji je iz Zagreba otišao zbog svog porijekla, ali i Titove ideologije, za koju tvrdi da ga je gušila. No on nije jedini, jer u Izraelu živi oko desetak tisuća hrvatskih židova. Nije bilo lako, prisjeća se Šterk, preseliti se iz četverosobnog stana u šator, no danas je doseljenicima židovskog podrijetla, tvrdi, puno lakše. 'Nije više šatorsko naseljavanje u tim prihvatnim centrima ljudi budu zdravstveno osigurani za prvih šest mjeseci, tako da primaju i liječničku pomoć i to kao baza, kao uzletište, spram organizacije života je lakše nego što je bilo u onim uvjetima', pojasnio je.

Ortodoksni židovi ne vole strance i mole čitav dan

No u Izraelu ima i onih koji za običan svijet žive u čudnim uvjetima. Prošli smo kroz naselje Mea Ša Arim, što u prijevodu znači stotinu vrata, u kojem žive ortodoksni židovi. Oni najreligiozniji nose turbane na glavi i iz ne izlaze naselja, osim ako trebaju liječničku pomoć, a stranci nisu dobrodošli. Sterk nas je upozorio kako bi zaustavljanje i izlazak iz auta u njihovoj četvrti izazvao incident. Muškarci se mole od jutra do mraka. Ne smiju čitati beletristiku ili gledati televiziju, kaže gospodin Šterk, jer ih to tjera na grijeh. 'Kod njih ne postoji seks za užitak nego svaki put kako bi se u priprostom dijalektu reklo svaki put kad okine mora biti dijete', istaknuo je Sterk. Ali kad žena dobije menstruaciju, nastupa poseban režim.

'Muškarac se ne smije približiti k njoj tjedan dana prije toga i tjedan dana poslije toga pa se onda postavlja pitanje dobro ako je jako vatren što radi dva tjedna. Onda smije ići u drugi grad i tražiti kurvu. To nije dozvoljeno vjerom, ali se kroz prste gleda', objasnio nam je Sterk. Kako ne bi bile gole pred bogom, žene na glavi nose marame, ili perike ispod kojih uglavnom nemaju kosu, a moraju paziti kako se odijevaju. Nose duge suknje i majice dugih rukava kako ne bi otkrivale svoje tijelo, dok muškarci uglavnom glavu pokrivaju šeširima, odjeveni su u crna odijela s bijelim košuljama. Mole od jutra do mraka i nemaju kada raditi. 'Žene moraju raditi da zarađuju pored toga što im je dužnost rađati djecu. Rade sve što dospiju raditi, kako bi zaradile novac, jer muž je dužan i obavezan spram bogu', Kaže Sterk.

Za provod u Jeruzalemu potreban dublji džep

I dok jedni provode dane u molitvi, s druge strane grada oni liberalniji puše i uživaju u pivu, a obožavaju sport, posebno bejzbol i nogomet. No, za dobar provod morate imate i podeblji džep, jer za četiri piva i još jedno piće platili smo 134 šekela, što je dvjestotinjak kuna. Ako pak poželite šoping, treba vam otprilike novca kao da ste u Hrvatskoj. Oko osam navečer trgovci polako zatvaraju svoje dućane, a čim počne padati noć, turisti napuštaju staru jezgru i sve zamire. A u toj tišini, legenda kaže, putnik koji zatvori oči u šumu vjetra može čuti glas Božji. Izrael je zemlja koja ostavlja bez daha, a oni koji vjeruju i oni koji ne vjeruju osjete neku privlačnu moć i požele se vratiti.

Povezane teme