Marfa, mali gradić u Teksasu, poznat je kao ''mjesto na koje je teško doći, a još ga je teže objasniti. No jednom kad dođete, shvatit ćete".
100 kilometara od meksičke granice i 400 kilometara od najbliže veće zračne luke, Marfa je maleno ''prašnjavo'' mjesto u kojem živi manje od 2000 stanovnika. Od 1970-ih hipsteri, hipiji i umjetnici pretvorili su taj gradić u pustinji u neobično mjesto. Danas je Marfa neobična mješavina hipsterskih kafića, veganskih restorana i saloona.
No mnogo prije nego što je Marfa počela privlačiti nekonvencionalno privlačila je neobjašnjivo. Više od 135 godina misteriozna svjetleća tijela lebde iznad Marfe. Ta pojava, za koju mnogi vjeruju da je izvanzemaljske prirode, postala je jedan od najvećih misterija SAD-a.
Prva svjedočanstva
Prva svjedočanstva o viđenjima svjetlećih objekata datiraju još iz davne 1883. godine, kada je mladi stočar Robert Reed Ellison vidio, kako je opisao, ''plešuće'' svjetlo na noćnom nebu te se toliko prestrašio da je sljedeći dan svima u gradiću ispričao što je vidio.
Od tada su farmeri, vojnici i srednjoškolci prijavljivali da su vidjeli pulsirajuća, svjetleća i šarena svjetla kako se kreću po noćnom nebu iznad Marfe, točnije na nenaseljenom predjelu zvanom Paisano Prolaz. Sve do danas ljudi iz cijelog svijeta za vrijeme vedrih noći okupljaju se u Marfi i gledaju u noćno nebo ne bi li i sami bili svjedocima toga bizarnog fenomena.
Ne postoji način da se predvidi kada će se i gdje svjetla pojaviti, no lebdeće kugle u prosjeku se pokažu manje od 30 puta na godinu, obično netom nakon sumraka ili zore. Neki tvrde da su svjetla veličine košarkaških lopti, a drugi pak da su šarena te da pulsiraju dok se kreću. Pojedinci su također tvrdili da se svjetla često razdvajaju i spajaju u nova, tvoreći veća i sjajnija.
Ljubitelji priča o duhovima i SF-a vjeruju da bi svjetla mogla biti bilo što, od posjeta izvanzemaljaca pa sve do duhova španjolskih konkvistadora. Nitko nije siguran što su ona, kao ni postoje li stvarno.
Istina je tamo negdje
Nitko nije upoznat s fenomenom svjetala u Marfi bolje od Jamesa Bunnella. Umirovljeni NASA-in inženjer odrastao je na tom području, tamo je završio srednju školu te je 2000. godine svjedočio šokantnoj igri svjetala kojoj nije mogao pronaći racionalan razlog postojanja.
Sljedećih 12 godina Bunnell je bio na znanstvenoj misiji u kojoj je htio istražiti i riješiti taj svjetski poznati misterij. Cijelo područje pokrio je noćnim kamerama kako bi barem dobio neki uzorak po kojem se svjetla pojavljuju, no nije otkrio – ništa.
Brunnell danas ima nekoliko teorija o tome kako kretanje i pomaci u podzemlju Zemlje proizvode elektromagnetski light show iznad ravnica Marfe, no za svoje teorije nema čvrsti dokaz.
Unatoč svojoj misterioznosti, svjetla imaju određenog smisla. Smještena su gotovo kilometar i pol u pustinji i protežu se od dvije glavne prometnice Marfe koje su dugo složile kao pozornica za umjetnost i nadrealno.
Marfin nevjerojatni preobražaj iz ''prašnjava'' gradića u kojem su živjeli samo stočari do hipsterske turističke destinacije započeo je 1971. godine kada se umjetnik Donal Judd preselio u Marfu iz New Yorka. Kupio je gradsku vojarnu te napunio dvije stare artiljerijske šupe s više od 100 umjetničih djela. Po samotnim pašnjacima razbacao je po 15 velikih betonskih umjetničkih instalacija. Juddova zaklada Chinati inspirirala je niz nadrealističnih umjetničkih instalacija koje su postavljene u pustinju.
Legenda opstaje
Kada je Judd počeo pretvarati napuštene zgrade u galerije, posjetitelji su počeli dolaziti u Marfu. Ipak, da nije bilo 92-godišnjeg Armanda Vasqueza, legenda o čudnim lebdećim svjetlima iznad Marfe nikada ne bi prešla granice okruga.
''Prvi put sam vidio svjetla 1971. i bio sam zadivljen. Činila su se kao da su došla iz bajke'', Vasquez opisuje svoje doživljaj.
''Razvoj Marfe je stagnirao i vidio sam potencijal koji bi ta misteriozna svjetla mogla donijeti mome gradu'', rekao je Vasquez.
Tako je sljedećih 20 godina počeo dovoditi ljude u dva motela u Marfi i u predvečerje ih odvodio u pustinju kako bi možda vidjeli svjetla.
''Bojao sam se da će Marfa propasti, izumrijeti, ali svjetla su grad preporodila jer su počeli dolaziti turisti'', govori Vasquez.
Vasquez je godinama tražio od Gospodarske komore Marfa da promovira ovu pojavu, no bez uspjeha. Zatim su 1986. godine konačno organizirali festival Marfa Lights. Trideset dvije godine kasnije, godišnji festival i dalje se održava svakoga rujna, a sada privlači tisuće posjetitelja.
Uz festival otvoren je i centar za turiste, koji je stvoren kao ideja 13-godišnjaka koji su osmisli taj koncept kao razvojni projekt njihova grada. Prije toga ljudi bi se samo dovezli u pustinju i gledali u nebo. Sada su imali i infrastrukturu da to čine. Slogan centra postao je "M u imenu Marfa znači misterij".
''Moji roditelji i djedovi i bake vidjeli su svjetla. To je uvijek bilo ovdje'', kaže 80-godišnji Aurie West, čija je obitelj sudjelovala u izgradnju Marfe 1880-ih.
''Nadam se da nikada neću saznati što je tamo vani. Misteriji čine život zanimljivim'', zaključuje Aurie West, piše BBC.