Nuklearna kupola nalazi se na malenom otoku Runit, koji se nalazi u sklopu atola Enewetak (ili Eniwetok), skupa od 40 otočića u Tihom oceanu. Na tom je otočiću SAD skladištio nuklearni otpad koji je ostao nakon testiranja nuklearnog oružja na atolu, prstenu koraljnih otoka u sjeverozapadnom dijelu Maršalovih otoka.
SAD je za vrijeme hladnog rata tamo provodio opsežna testiranja, uključujući i zloglasni test Castle Bravo. Sama eksplozija Castle Bravo bila je 7000 puta snažnija od nuklearne eksplozije u Hirošimi i imala je katastrofalnu posljedicu na okoliš.
Prema The Washington Postu, veći dio otpada od testiranja završio je na Runitu, u krateru nastalom od nuklearne eksplozije također tijekom testiranja.
SAD je 1980. godine iznad kratera ispunjenog radioaktivnim otpadom postavio masivnu betonsku kupolu koja je pomalo nalikovala na leteći tanjur. Masivna kupola trebala je biti privremeno rješenje, no do trajnog rješavanja ovog pitanja nikada nije došlo. Krater nikada nije bio obložen prije nego što je u njega stavljen nuklearni otpad.
Sada su ekolozi zabrinuti da bi kupola, koja već pokazuje znakove pucanja, mogla popustiti, a da bi opasni sadržaj mogao iscuriti u Tihi ocean. Smrtonosna kupola ugrožena je i zbog porasta razine mora. Na golemi nuklearni lijes, kako još nazivaju kupolu, nedavno je upozorio i glavni tajnik UN-a Antonio Guterres, prilikom nedavnog obilaska otoka Tihog oceana, u sklopu konferencije o klimatskim promjenama.
"Upravo sam razgovarao s predsjednicom Maršalovih otoka Hildom Heine, koja je vrlo zabrinuta zbog mogućnosti curenja radioaktivnog materijala koji se nalazi u nekoj vrsti lijesa", rekao je Guterres. Kupola je inače toliko velika da ju se može vidjeti iz svemira.
Prema izvješću Uprave za energiju iz 2013. godine, radioaktivni materijal je možda već počeo curiti iz kupole, no vlasti nemaju novca za obnovu te betonske konstrukcije.
Prema Sporazumu iz 1979. godine, opasna kupola pod nadležnošću je Maršalovih otoka, a SAD nije odgovoran za bilo kakve probleme koji mogu proizići iz nuklearnih pokusa i skladištenja otpada. Međutim, Maršalovi otoci mali su i siromašni te nemaju sredstava za premještanje sadržaja kupole u novi, stalni dom.
Iako SAD nije zakonski obvezan pružiti pomoć, a ni sanirati štetu nastalu njihovim djelovanjem i nebrigom, jasno je da će upravo oni biti glavni krivac ako se dogodi ekološka katastrofa, piše stranica Popular Mechanics.