Janša je u govoru, koji je bio većinom posvećen nacionalnoj pomirbi, podsjetio na na velike uspjehe Slovenije u proteklih 17 godina koji se ogledaju u ulasku u gotovo sve međunarodne integracije te je pohvalio godinu na izmaku u kojoj je zabilježena najniža stopa nezaposlenosti i najviša stopa ekonomskog rasta do sada, rekavši da se među Slovencima unatoč tome osjeća "nelagoda" i "apatija" te da ljudi uvijek ne pokazuju "veselje" zbog dobrih perspektiva.
Janša je ocijenio da je to posljedica podjela nastalih u drugom svjetskom ratu koje se produžuju do danas i u "nacionalnom korpusu" ostavljaju "ranu" koja još nije
zacijelila.
Janša je rekao da je riječ o nasljeđu totalitarizma, odnosno
"izvornom grijehu neistine koji se prenosi na potomke", ne dopuštajući da Slovenija do kraja razvije svoje kreativne potencijale.
"Navikli smo se na totalitarni sustav i prihvatili ga kao nešto
uobičajeno", citirao je Havela Janša, dodajući da Slovenija u vrijeme kad su te riječi bile izgovorene nije imala lidera sličnog formata nego se govorilo da postoji "više istina" o prošlosti.
Janez Janša je objasnio da pri tom govori o suglasnosti koju na nacionalnoj razini treba postići kako bi se prihvatili zakoni za dostojan i civiliziran pokop ubijenih u drugom svjetskom ratu koji nisu bili na partizanskoj strani i označavanje tih mjesta.
Umjesto toga, upozorio je slovenski premijer, i danas u Sloveniji postoje uglednici koji takve akcije nazivaju "miješanjem kostiju" i podcjenjuju moralno značenje čina koji je potreban da Slovenci budu ujedinjeni iznutra.
Janša je pozvao stranke lijevog izvorišta da pomognu u akciji
prevladavanja starih ideoloških podjela, kako bi Slovenija mogla "naprijed" jer "nema nijednog razloga da Slovenija sebe ne cijeni" i dodao da je to zadatak njegova naraštaja.