Sjednica je završila sa već poznatim zaključkom kojeg je popodne tweetalo luksemburško predsjedništvo, a to je da je prihvaćen plan za prihvat 120.000 ljudi po već ranije dogovorenim kvotama.
Iako je taj Junckerov plan, koji je nastao na prijedlog predsjednika Komisije koji je tražio konsenzus, konsenzusa nije bilo. 'Protiv' su glasale tri zemlje višegradske skupine - Mađarska, Češka i Slovačka.
Poljska je okrenula leđa svojim višegradskim partnerima i glasala 'za', a 'protiv' je glasala još i Rumunjska dok je Finska bila suzdržana.
Za Hrvatsku, ova kvota koja je već ranije izračunata, iznosi 1.064 osobe. Današnje glasovanje i diskusija jasno pokazuju da Europa nema konsenzus oko ovoga pitanja, a i mnoge zemlje koje su glasale 'za', a među njima i Hrvatska, su očito pristale na određenu vrstu političke trgovine.
Nekim je zemljama nuđeno da prime svega 15.000 ljudi, a razmjerno su velike, pa nisu na to pristale. Mađarska, na primjer, koja je jako tvrdoglava po ovom pitanju od samoga početka.
Što se tiče Hrvatske, ministar Ostojić je ranije napustio sjednicu, on je govorio prvi i stav Hrvatske je jasan. Hrvatska prihvaća Junckerov plan, ona će prihvatiti sve svoje obaveze, ali Hrvatska ne prihvaća biti takozvana 'hot spot' država.
Hrvatska ne prihvaća biti sabirni centar u koji će se ljudi samo gomilati, u kojem ljude treba zadržavati, u kojem ih treba smjestiti, napraviti detencijske centre, a onda će pojedine zemlje članice jednostavno iz tog 'hot spota', iz Hrvatske, povlačiti ljude prema određenim kvotama u svoje države.
Na to Hrvatska ne pristaje iz više razloga. Ne samo zbog svojih apsorbcijskih sposobnosti, ne zbog toga što je mala zemlja, nego zbog svog geostrateškog, geopolitičkog položaja, nestabilnosti u susjedstvu i jednostavno zbog svoje nacionalne sigurnosti.
MILANOVIĆ I VUČIĆ OTVORENO RAZGOVARALI Srbija prijeti sa tri razine mjera
Na današnjem sastanku zemalja članica će o ovome svakako biti govora. Možemo očekivati daljnju burnu raspravu jer sve ove zaključke koji su u utorak doneseni na sastanku ministara unutarnjih poslova treba primiti s velikom rezervom.
To je donja granica, to je samo početak provedbe neke moguće zajedničke politike Europske unije naspram ovog dosta velikog problema. Također će biti riječi o novcu, o posebnom fondu kojeg je Europska unija osnovala za Siriju prije nekog vremena i u koji većinu novca daje Europska komisija, a manjinu novca trebaju davati zemlje članice. Za sad taj novac daju samo Njemačka i Italija.
Sukus ovoga svega je da Europska unija i 23 godine nakon Maastrichtskog ugovora nema konsolidiranu vanjsku sigurnosnu politiku, a na ovom problemu, iako to nitko ne želi kazati, je pao i Danski protokol i dokumenti koji su u njega involvirani, Dublinska procedura, procedura uzimanja i uspoređivanja otisaka prstiju.
To su dokumenti koje treba novelirati, koji više nisu dokumenti za ovo vrijeme, a da bi se oni novelirali to zahtjeva jednu ozbilju i pravnu i političku proceeduru.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook