Gotovo svakodnevno jedemo upravo genetski modificiranu hranu, svjesno ili ne. Primjerice, zrno soje je jedno od najboljih primjera genetskog inženjeringa na globalnoj razini. Njegovom DNK se manipulira u laboratoriju, nakon čega je se vraća u soju.
Oko 90 posto soje je zapravo genetski modificirano, a soja se koristi za lecitin, koji se pak dodaje u mnoge druge prehrambene proizvode.
Hrana koju uvozima, isto tako, u velikoj većini slučajeva je vjerojatno genetski modificirana. Je li sama činjenica da je hrana genetski modificirana dovoljan razlog za našu zabrinutost?
Bez definitivnih rezultata o štetnosti, samo indicije
Neki stručnjaci za hranu tvrde da jednostavno nije provedeno dovoljno dugoročnog istraživanja u potencijalne dugoročne učinke genetski modificirane hrane na ljude.
Saborski odbor: Hrvatska treba ostati slobodna od GMO-a
"Puno genetski modificiranog sjemena je napravljeno tako da tolerira 10 puta više herbicida od normalnog sjemena. Ti herbicidi su se znanstveno pokazali kancerogenima. Otpor na njih se prenosi u korov pa vam s vremenom trebaju novi herbicidi ili veće doze da zaustavite korov", ističe za news.com.au Stephen Leeder, profesor emeritus javnog zdravlja i komunalne medicine na Sveučilištu u Sydneyju.
"Nitko ne može sa sigurnošću tvrditi da GMO hrana nema nikakvog efekta na ljude", dodaje Leeder, osvrćući se na rizik kod konzumiranja takve hrane.
"Oko 60 posto obrađenih prehrambenih proizvoda ima GMO sastojke u sebi. To se nikad nije dokazalo sigurnim za konzumaciju... i ne treba imati (GMO) deklaraciju. Vlada ne vjeruje da mi za to trebamo znati", kaže Jessica Harrison iz organizacije GM Free Australia Alliance.
Dodala je da su kratkoročna testiranja pokazala da GMO hrana može izazvati probleme s jetrom, utjecati na reproduktivni sustav i imunološki sustav. Dok ti rezultati nisu bili posve utvrđeni, ona vjeruje da bi se trebalo zamrznuti proizvodnju svih GMO proizvoda, dok se ne provedu dugoročne studije utjecaja na čovjeka.
GMO je zapravo plod biološkog rata s korovima, gljivicama i bakterijama
S druge strane, znanstvenici poput profesora Iana Godwina sa Sveučilišta Queensland, ističu da je GMO hrana zapravo bolja za okoliš od alternative. "Gotovo sva genetska modifikacija je usmjerena u to da se sjeme učini otpornim na herbicide. Tad možete primjeniti poljoprivredu bez obrade zemlje, što znači da ne morate provoditi vrijeme i koristiti gorivo za obradu zemlje, kako bi se riješili korova. Poljoprivrednici štede novac i manje vode isparava, pa time štedite i vodu", ističe Godwin.
"Kako god gledali na to, poljoprivreda je svojevrstan oblik biološkog rata protiv korova, gljivica i bakterija. To stvara pritisak na te iste organizme da se odupiru tome", ističe Godwin.
'Terminator gen' - korupcija ili unosan posao?
Cijena GMO sjemena je znatno veća od cijene običnog sjemena, a kompanije ihi proizvode s takozvanim "terminator genom", koji oduzima mogućnost reprodukcije tom sjemenu. "Ja to vidim kao korupciju unutar industrije. Drugi to mogu vidjeti kao unosan biznis", kaže Leeder.
Ako se genetski inženjering koristi u proizvodnji, ali se DNK odstrani prije nego proizvod stigne na police, ne treba ga se označiti kao GMO. Meso životinja koje su jele GMO hranu, ne treba se isto tako etiketirati kao GMO proizvod. U tome i zapravo leži problem.
Rješenje je...
Kako sa sigurnošću nije dokazano da GMO hrana ima definitivan pozitivan ili negativan učinak na ljudski organizam, mnoge organizacije traže i potiču potrošače da zahtjevaju jasno etiketiranje GMO proizvoda.
Genetski modificirana hrana ima svojih prednosti. Ako se hrana može proizvesti jeftinije i korištenjem manje resursa, onda je to dobro kako za okoliš, tako i za potrošača. No u konačnici, najveći problem je to što ljudi zapravo, kao i u svemu u životu, žele izbor. To se može zasad postići jedino jasnim isticanjem GMO proizvoda na deklaraciji proizvoda.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook