U nekoliko sekundi

POTRESNA PRIČA Od anonimke preko noći postala najomraženija žena na svijetu

Mislila je na mene u trenucima prije nego si je oduzela život, i to mi je slomilo srce.

Nakon okrutne šale jedne australske radio postaje medicinska sestra Jacintha Saldanha je krajem 2012. godine počinila samoubojstvo. Ona se naime u to vrijeme brinula za trudnu princezu Kate, a u oproštajnoj poruci za svoj čin je okrivila voditeljicu sporne emisije Mel Greig i voditelja Michale Christiana. Taj put je, misleći da je zove kraljica Elizabeta, sestra Jacintha među ostalim potvrdila da 'je princezi bilo mučno, ali da je sada dobro'.

Radijska voditeljica Mel Greig, koja je s kolegom obavila taj nesretni telefonski poziv u emisiji uživo, više od dvije godine nakon toga ispričala je svoju priču. Nije mogla ni slutiti da će joj jedan poziv razapeti život, a svemu je prethodila pravo medijsko žigosanje nesretne medicinske sestre. U trenutku kada je čula za samoubojstvo medicinske sestre, život koji je do tada imala prestao je postojati, piše News.com.au.

'Samo nekoliko sati prije toga slavila sam jedan zaista uspješan tjedan', započela je svoju priču .

'Kada smo kolega Michale Christian i ja nazvali taj utorak ujutro bolnicu London's King Edward VII, pretpostavili smo da će nas automatski odbiti zbog humorističnih umjetnih glasova kojima smo pričali. Nitko nije ni na trenutak pomislio kako će nas se zaista spojiti na izvor informacija koji će nam govoriti o stanju trudne princeze Kate, koja je u to vrijeme patila od jutarnjih mučnina.

Nakon svega sam poslala mail u kojem sam pitala je li to uopće legalno, i hoćemo li osoblje bolnice staviti u nepovoljan položaj zbog otkrivenih informacija. Pitala sam se hoće li ih kazniti ili im čak uručiti otkaze? U to vrijeme se to činilo kao najgori mogući scenarij, a konačna odluka da se sve zaista i emitira u eteru nije bila moja.

'U početku smo uživali u medijskoj pažnji i svjetskoj slavi'

Razgovor je objavljen isti dan, ali navečer, i automatski je postao viralan. Bilo je i spekulacija da je lažan, ali nakon što je bolnica potvrdila da je stvaran, mediji su okružili cijelu situaciju. Postali smo svjetski poznati, i koliko god mi je zlo sada ovo reći, u to vrijeme smo oboje uživali u pažnji i novim titulama.

Američki voditelj talk showa Conan O'Brien je čak smislio i monolog o nama. Do četvrtka je bolnica priopćila da nitko od uključenog osoblja neće biti kažnjen zbog situacije, a čak se i princ Charles našalio na naše loše imitiranje njegovog glasa i pitao 'Kako znate da ja nisam radijska postaja?'.

Tada smo još uvijek mislili da nije ništa loše napravljeno i zaboravili na činjenicu da su u sve uključeni i 'obični' ljudi koji u tim trenucima bivaju globalno ponižavani. Kad sam obaviještena o samoubojstvu Janicinthe, prvo što sam pitala jest 'Je li bila majka?'. Tada su mi rekli da jest, da je imala 46 godina i bila udana majka s dvoje djece tinejdžera.

'Ne znam što se događalo sa mnom prvih nekoliko sati nakon tragične vijesti'

Pogodio me val emocija, šok, sram i gađenje prema samoj sebi zbog žene koja se ubila. Ne znam što se događalo idućih nekoliko sati jer sam bila u dubokom stanju šoka. Steven koji mi je u to vrijeme bio dečko kasnije mi je rekao da sam histerično vrištala i plakala, i da sam u položaju fetusa ležala na kauču.

Kasnije sam uključila televiziju, i imala sam potrebu naučiti što više o tome tko je bila Jacintha. Dok sam sebe gledala u središtu priča ove tragedije, osjećala sam se kao da napuštam vlastito tijelo. Moj um uopće nije bio spreman pomiriti se s tim što se dogodilo, ili samo prihvatiti činjenice. Sve što sam mogla je plakati.

Tada smo stavljeni pod poseban nadzor zbog prijetnji smrću koje su nam počele pristizati, i bila sam skroz izolirana od vanjskog svijeta. Zavjese su bile spuštene i zaštitar je živio s nama u apartmanu. Jedva da sam i spavala ili jela, a nisam mogla ni normalno pričati.

'Novinari su kampirali pred kućom mojih roditelja, a tata je zbog stresa završio u bolnici'

Srećom, mediji me nisu uspjeli locirati u to vrijeme. Tada sam taman prvi put uselila s dečkom u naš zajednički dom u Sydneyu, nakon što smo mjesecima bili u vezi na daljinu. Najviše su ipak nastradali moji roditelji jer su se njihovi brojevi mogli lako pronaći u telefonskom imeniku. Novinari su praktički kampirali ispred njihova doma tjedan dana, a telefoni im nisu prestajali zvoniti. I oni su također dobivali prijetnje smrću putem pisama i telefonski. Tata je nakon svega završio u bolnici zbog stresa.

U to sam se vrijeme trudila pogledati svaku vijest i pročitati svaki tekst o cijelom događaju kako bih nekako spojila dojam o svemu i shvatila priču. Tražila sam znakove koji bi mi rekli kako nisam ja kriva za to, da nisam izravno otjerala Jacinthiju u smrt. To je vjerojatno bila najgora stvar za moje mentalno zdravlje, ali sam doživljavala sve što se događa oko mene. Kada sam čitala komentare na vijesti o tome, postalo je jasno da sam postala jedna od najomraženijih žena svijeta, ali zbog osjećaja krivnje smatrala sam da to i zaslužujem.

Mjesecima sam jedva funckionirala. Steven, moj dečko, htio mi je tada pomoći i biti uz mene, ali ja to nisam htjela i nisam htjela da mi se itko približava. Nije mi bilo stalo do mog privatnog života niti karijere. Sve na što sam mislila je tuga obitelji jadne Jacinthe, i ništa drugo mi tada nije prolazilo kroz glavu osim krivnje i očaja.

U oproštajnom pismu medicinska je sestra okrivila voditelje

U travnju 2013. godine objavljeno je Jacinthino oproštajno pismo, u kojem je izravno okrivila mene i Michaela za svoju smrt. To mi je sve pojasnilo. Bilo da jesam ili nisam kriva za to, Jacintha je napisala moje ime, Mel Greig, u svojem oproštajnom pismu.

Mislila je na mene u trenucima prije nego si je oduzela život, i to mi je slomilo srce.

'Za ovaj su čin odgovorni radijski voditelji. Neka plate moju hipoteku'

U iduća četiri mjeseca bila sam potpuno nijema, i nisam osjećala baš ništa. Uštipnula bih se, i ne bi osjetila bol. Popila bi bocu vina, i ne bi osjetila da alkohol djeluje na mene. To je postalo jezivo. Sve se svelo na odluku želim li uopće nastaviti živjeti ili ne. Morala sam razmisliti i odlučiti je li samoubojstvo iduća opcija za mene. Nije. Željela sam živjeti, ali znala sam koliko mi pomoći treba. Nakon Jacinthine smrti nekoliko sam puta otišla jednom terapeutu, ali znala sam da moram više raditi na sebi.

Počela sam svaki tjedan ići psihijatru, koji mi je dijagnosticirao tešku depresiju i počela sam piti antidepresive.

Michale je uskoro nastavio opet raditi

I dalje sam bila u centru medijske pozornosti, i nikome nije bilo bitno što su vijesti pune mog isplakanog lica nakon intervjua u kojem smo Michael i ja priopćili o dubokoj sućuti koju osjećamo prema Jacinthinoj obitelji. Ja sam sve najteže prihvatila od svih na našoj radijskoj postaji, a Michale je uspio puno brže stati ponovno na noge. Iako je emisija otkazana s etera i oboje smo suspendirani, Michale je nakon nekoliko mjeseci ponovno počeo raditi svoj posao radijskog voditelja. Nakon šest mjeseci je čak osvojio i jednu prestižnu nagradu za našu postaju.

Ukinut show koji je obilježio kraj 2012. godine!

I ostali kolege su nastavili raditi i živjeti, a mnogi su i zadnje dvije godine promaknuti na svojim radnim mjestima.

U međuvremenu je i na društvenim mrežama netko pokrenuo kampanju protiv mene, i počeo širiti laži o tome kako sam 'preko kreveta' došla do pozicije radijske voditeljice, što mene nije brinulo jer sam tada bila u teškoj depresiji, ali prijetio je članovima moje obitelji. Nekako je došao o do mog broja mobitela i nazvao me da mi kaže da 'me neće prestati zlostavljati dok se ne ubijem'.

Iako se pretpostavljalo da živi u Londonu, policija mu nije mogla dalje ući u trag.

Idućih 12 mjeseci ostala sam na antidepresivima, a onda sam morala barem pokušati vratiti život u normalu. Obojala sam plavu kosu u tamnosmeđu i povukla se u jedan resort da malo mogu razmisliti o svemu. Onda sam počela korak po korak pokušati vratiti svoj život. Prioritet mi je bio vratiti narušeno zdravlje, među ostalim sam se od stresa i lijekova udebljala i 14 kilograma.

Zaruke su mi pomogle da se radujem budućnosti

U studenom 2013. godine Steven i ja smo otišli na Bali na odmor i zaprosio me. On je snažan i osjećajan muškarac, i volio me u vrijeme dok sam ja sebe mrzila. Zaruke su bile jedan od ključnih trenutaka za moj oporavak, jer su mi dale nešto čemu se mogu radovati u budućnosti.

Kada sam govorila na našoj proslavi zaruka, bilo je to prvi put da sam pričala na mikrofon još od kobnog poziva koji je završio tragedijom. Tada sam osjetila koliko mi to nedostaje i da želim ponovno raditi. Prijavila sam se na doslovno stotine poslova na raznim radio postajama, kao i u razne udruge koje su trebale nekoga, ali ispostavilo se da me nitko ne žele čak ni za volonterku.

Australski voditelji neće na sud zbog tragične medicinske sestre!

Nakon što je četiri puta odgođena, istraga o Jacinthinoj smrti održana je u Londonu 2014. godine. Doborovoljno sam se javila da mogu doći tamo i odgovoriti na sva pitanja koja bi istražitelji ili njezina obitelj htjeli znati, i tada je njezina obitelj potvrdila da želi da dođem.

'Napisala sam oproštajno pismo, u slučaju da me netko ubije'

Bilo je zastrašujuće. Nisam htjela nikoga dovesti u opasnost pa sam otišla sama s odvjetnikom. Znala sam da me puno ljudi u Londonu mrzi i da tamo živi osoba koja me uhodila i prijetila mi smrću, pa sam noć prije sredila policu životnog osiguranja i napisala oproštajno pismo u slučaju da me netko ubije.

U maloj sudnici u prvim redovima su sjedili pozvani svjedoci i stranke, a ja sam pročitala osobni zapisnik, trudeći se ne zaplakati jer se tu nije radilo o meni. To mi je dalo priliku pogledati obitelj u oči i ispričati se.

Tamo je bila i kćer pokojne, Lisha, koja me gledala suznih očiju, ali sam duboko u njima vidjela da suosjeća s mojom boli, i da razumije iskrenu želju da se pokušam ispričati.

Kad smo se Steven i ja vjenčali prošle godine, prvi put sam osjećala kao da sam to ja. Zatim sam dobila ponudu za posao u jednoj agenciji za oglašavanje. Nakon nebrojenih sati terapije, našla sam način kako se nositi s krivnjom, a bez da ona definira moj život. Znam da nisam loša osoba. Ja sam dobra osoba koja se našla umiješana u jako lošu situaciju. Nikad neću zaboraviti Jacinthu, i dopustila sam sebi da opet budem sretna.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook